Naš identitet
Naša distinktivnost proizlazi iz kršćanske reformacije 16. stoljeća, odnosno njezinog drugog vala koji se naziva kalvinizam. Reformirani kršćani zajedno s evangelicima (luteranima), i episkoplacima (anglikancima) predstavljamo europske protestantske konfesije koje su usmjerene prema ekumenskim nastojanjima te slijedimo evanđeosku poruku Gospodina Isusa Krista objavljenu u Svetom Pismu. Konfesionalne Crkve reformirane tradicije i prezbiterijanskog ustroja prisutne su mnogim zemljama, prije svega u Švicarskoj, Nizozemskoj, Mađarskoj, Škotskoj i ostatku Ujedinjenog Kraljevstva, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Južnoj Koreji, Južnoj Africi, te u anglosaksonskim zemljama kao što su Novi Zeland, Kanada, Australija i Amerika. U mnogim europskim zemljama reformirane Crkve su ujedinjene ili u interkomuniju s evangeličkim (luteranskim) Crkvama, kao u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Estoniji, skandinavskim zemljama i drugdje.
Reformirana Crkva je organizirana tijekom reformacije u švicarskim kantonima, prije svega u Zurichu i Ženevi, ali predstavlja nastavak nastojanja pobožnih vjernika tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva, pa je točnije reći da ima kontinuitet od samih početka kršćanstva. Na hrvatskim prostorima Reformirana Crkva je prisutna od 16. stoljeća do danas, a prve Crkvene općine osnovane su oko 1540.g., prva Sinoda je bila 1550. Najveća je koncentracija danas u Baranji i istočnoj Slavoniji, broji nešto više od 4000 deklariranih pripadnika te je najveća protestantska Crkva u Hrvatskoj. Osim na navedenim područjima, tijekom povijesti kalvinizam je bio prisutan i u drugim dijelovima hrvatskih zemalja, pogotovo u Međimurju i Varaždinu, centralnoj Hrvatskoj te u drugim mjestima. Primjerice, Zrinski su kao vladari Međimurja bili dijelom protestanti i pobornici protestantizma te dozvolili ustrojavanje više desetaka Crkvenih općina, u Slavoniji je bilo dvjestotinjak Crkvenih općina pretežno hrvatskog i mađarskog etničkog identiteta.
Neslavnu sudbinu protestanata na hrvatskim prostorima odredila je propaganda protureformacije od druge polovice 16. stoljeća. Taj pokret je imao svoje sjedište izvan naše domovine, a bio je vođen od stranih plaćenika koji nisu dozvoljavali slobodu svijesti i vjeroispovijesti, osim na prostorima Slavonije pod mađarskom upravom jer su Mađari prakticirali veću slobodu savijesti i vjeroispovijesti. Zakonom iz 1604. godine takvo, neprirodno i bogohulno, stanje se potvrđuje potpunom zabranom slobode vjere te asimilacijom i konverzijom protestanta. Tek Edikt o toleranciji Josipa II. 1781. garantira ograničenu slobodu savjesti protestantima što se potvrđuje kasnije kroz okvire Austro-Ugarske monarhije u kojoj je reformirana konfesija bila druga najbrojnija, pogotovo u mađarskom dijelu. Reformirana Crkva kroz svoju povijest ima i multietničku pozadinu na hrvatskim prostorima, time pokazuje i njeguje istinsko poslanje Crkve
Reformira kršćanska (kalvinska) Crkva u Hrvatskoj je dio krovne organizacije Reformiranih, Prezbiterijanskih, Kongregacijonalnih, te Ujedinjenih Crkava članica koje imaju administrativno sjedište u Ženevi: Svjetska zajednica reformiranih Crkva (SZRC). Članicom SZRC-a mogu biti samo one Crkve koje nakon podnesene zamolbe mogu dokazati i pokazati da njeguju istinski reformatorski: kalvinski nauk, prezbiterijalni sustav crkvene uprave te nisu nastale namjernom šizmom od drugih reformiranih Crkava. SZRC ujedinjuje 80 milijuna aktivnih vjernika, s blagom tendencijom rasta, u 108 zemalja i 230 nacionalnih Sinoda.
Na nacionalnoj razini Crkvene općine su ujedinjene u Sinodu unutar sinodalno-prezbiterijalnog ustroja pod koordinacijom Sinodalnog vijeća na čelu kojeg je biskup ili moderator koji se bira na mandat između pastora (župnika). Više Crkvenih općina mogu se ujediniti u Senirot, o čijem osnivanju donosi odluku Sinoda. Tako ujedinjene Crkvene općine čine Crkvu na razini države. Aktivne župne zajednice se nazivaju Crkvene općine, prema mjestu gdje su aktivne. Crkvene općine nisu samostojne nego svoj rad i djelovanje kooridiniraju sa Sinodom.
Puni naziv je Reformira kršćanska (kalvinska) Crkva u Hrvatskoj. Ispravno je koristiti i skraćeni naziv: Reformirana Crkva koji je u duhu europskog teološkog izričaja, višestoljetne prakse i povezan s našom konfesijom. Nije netočno ako se Crkvene općine prema mjestu djelovanja skraćeno nazivaju pr. Reformirana crkva Zagreb.
Prva sinoda Crkve
Prva sinoda Crkve u Hrvatskoj održana je 20. travnja 1550g. Na području Vaskaszentmárton (današnja Mađarska) i malog mjesta Vaška u Općini Sopje koj se nalazi u Virovitičko-podravskoj Županiji.
Neposredni razlog za tu Sinodu bile su prepirke o celibatu i korizmi, veliki broj svećenika je prihvatio protestantski nauk pa su tadašnje vlasti odlučile da se razmirice smire. Derviš beg iz Pečuha, odredio je da se određenog datuma pojave u Vaški i Vaskaszentmárton kako bi se protestantsko učenje Riječi Božje dobro preispitalo.
Naredbu Derviš bega, vojvoda Perhat dao je na znanje župnicima, svećenicima i učiteljima. Sinoda da se održi 20. travnja 1550. godine u Vaskaszentmartonu. Pored svećenika, župnika i učitelja, izdana je naredba s pozivom kako iz svakog sela, mjesta, s obije strane moraju prisustvovati 2-3 osobe.
Tijek Sinode poznat nam je iz pisma župnika Prodanisinus Györgya, a na Sinodi prisustvovali su i vojvoda i kadija. Svećenici koji su prihvatili kršćanski nauk zaklinjali su se desnom rukom na Bibliji i na kraju poljupcem Biblije da prisežu kako će od sada i u buduće poučavati jedino pravo kršćanstvo temeljeno na Svetomu pismu.
Kalvinizam
Pojam kalvinizam označava vjerski nauk koji se u europskom okružju naziva reformirana teologija, dok je za njega svojstven prezbiterijanizam kao sustav crkvene uprave.
Zbog svoje vjere i pobožnosti te nasljedovanja Kristova nauka na desetci tisuća kalvina su podnijeli mučeništvo za našega Gospodina Isusa Krista od fundamentalista, kumiropoklonika i bezbožnika svoga vremena, a paradigma progona kalvina je Bartolomejska noć. Na žalost i danas njihovi učenici, nasljednici te sotonini sljedbenici, negiraju, obezvrjeđuju, umanjuju te iskrivljeno predstavljaju ovaj oblik pobožnog i predanog kršćanstva koji potiče na vjeru u istinskog Boga.
Jer: "Mi se klanjam jednom Bogu u Trojstvu; Trojstvu u Jedinstvu; nepomiješane Osobe, niti podijeljene Biti. Jer postoji jedna Osoba Oca, druga Sina, treća Duha Svetoga." kako naučava Atanazijevo vjerovanje.
Nauk i Bogoštovlje
Naš se nauk temelji i proizlazi iz Svetoga pisma te nasljedujemo pozitivnu tradiciju Crkve od prvih dana. Kršćanski nauk, tradicija i praksa Crkve koja svoje temelje nalazi u biblijskom nauku dio su naše pouke.
Smatramo kako je biblijski nauk najbolje izražen kroz temeljna vjerovanja Opće Crkve: Apostolsko, Nicejsko-carigradsko, Atanzijsko, Efeško i Kalcedonsko.
Zatim kroz učenja ranih crkvenih otaca (među kojima posebno ističemo sv. Augustina) kao i kroz vjerovanja i katekizme Reformirane Crkve: Heidelberški katekizam, II. Helvetsko vjeroispovijedanje, Belgijsko vjeroispovijedanje, Westminstersko vjeroispovijedanje, Augsburško vjerosipovijedanje Evangeličke (luteranske) Crkve, 39 Izjava vjere Anglikanske Crkve itd.
Naše Bogoštovlje je teocentrično, a nauk svoje uporište i razvoj pronalazi u Svetomu pismu. Središte našeg nauka i navještaja je Gospodin Isus Krist; Božji Sin, Spasitelj svijeta, utjelovljena Božja Riječ i naš Gospodin Bog. Njegov je nauk najtočnije i najjasnije opisan u Evanđeljima, a pojašnjen u poslanicama Novog zavjeta, koji su za nas kao i ostatak Biblije istinita Božja riječ, nadahnuta od Boga i zapisana od svetih ljudi pod nadahnućem Duha Svetoga.
Gospodin Isus Krist je ponudio odgovor na vječna pitanja i pokazao put kako do njih doći te kako imati smislen život na zemlji i vječni život nakon smrti. Svojim je riječima i djelima pokazao kako odgovor na vječna pitanja pronalazimo u vjeri. Isus je objavio Istinu, Njegova su djela pokazala Istinu, njegova smrt i uskrsnuće dovode do Istine! Zbog toga potičemo da proučavate nauk Evanđelja i vjerujete u Boga, živite s Bogom po jedinom posredniku između Boga i ljudi - Gospodinu Isusu Kristu!
Za više informacija o reformirano-prezbiterijanskoj kršćanskoj tradiciji s autentičnim i povijesnim nasljeđem u Hrvatskoj kontaktirajte nas.
Broji 80 milijuna ispovijedajućih vjernika, u više od 108 zemalja, sa
230 Crkva organiziranih na državnom nivou, i više stotina tisuća Crkvenih općina diljem svijeta na lokalnom nivou.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj je članica sljedećih međunarodnih asocijacija:
Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC) - World Communion of Reformed Churches (WCRC)
World Communion of Reformed Churches (WCRC)
Svjetska alijanska Reformiranih Crkava (SARC) - World Aliance of Reformed Churches (WARC)
Zajednica Protestantski Crkva Europe (ZAPCE) - Community of Protestant Churches in Europe (CPCE)
Svjetsko vijeće Crkava (SVEC) - World Council of Churches (WCC)
U Hrvatskoj Reformirana Crkva je članica:
Ekumenski koordinacijski odbor Crkava u Hrvatskoj (EKOCUH)
Hrvatski ogranak Svjetske konferencije religija za mir
Hrvatsko biblijsko društvo (HBD)
