Kako se u javnosti sve više otvoreno, konačno precizno i analitički, raspravlja o temeljnim problemima gospodarske politike i razvoja u Hrvatskoj, postavimo si jedno važno pitanje. Jesmo li spremni gledati na posljedice, ili prije svega na uzroke tih problema? Drugim riječima, mislimo li primjerice da visoka stopa nezaposlenosti predstavlja veliki problem koji treba rješavati, odnosno žalimo li obzirom na bolnu istinu da mnogi ljudi (koji su voljni raditi) u Hrvatskoj teško ili nikako ne pronalaze posao? Velika većina građana će reći da je to problem. Neki će ipak navesti i određene razloge.
Razlozi društvenih problema
Dakako, to je samo posljedica, a razlozi su ključni, premda ih možda i ne želimo znati. Zato radije žalimo nad posljedicom, nego nad brojnim uzrocima. Još je gora pomisao što bi sve trebalo biti učinjeno te se ti uzroci počnu uklanjati.
Cjeli društveni osvrt pročitajte putem -POVEZNICE-
Dana 16. kolovoza 2005., za vrijeme molitve, psihički poremećena žena došla je među mnoštvom okupljenih ljudi. Svi su ostali u šoku nakon što je nasrnula i sa više uboda nožem ubila čovjeka koji je cio svoj život posvetio navještaju Evanđelja.
Mistik i duhovnik
Njegova je služba započela 20. travnja 1940. kada je kao mladi protestantski (kalvinski) teolog, sin pastora Reformirane crkve u Švicarskoj došao u francusko selo. Vihor nadolazećeg rata prijetio je uništiti sve dobro što je ljudska civilizacija do tada ostvarila. Ono što će u Europi nastupiti ostaviti će duboke i teške rane na ljudima diljem svijeta. Zacjeljivanju će rana, jednim dijelom, pomoći i zajednica, koju je osnovao taj duhovnik i mistik. Njegova će vizija početi spašavanjem Židova tijekom holokausta, a nastaviti će se osnivanjem, do tada jedinstvenog projekta, kršćanske duhovne zajednice, koju čine protestanti i rimokatolici okupljeni nakanom slavljenja Boga, promicanjem duhovne obnove i izgradnje.
Ova je zajednica prožeta Kristovim naukom te prihvatljiva svim izbalansiranim strujama unutar kršćanstva. Nepoznato će mjesto u Burgundiji postati svjetski poznato te privlačno mladima i starima, rimokatolicima i protestantima tj. onima koji se žele duhovno obnoviti i rasti u spoznaji Boga.
Osnivač te zajednice je brat Roger, odnosno Roger Louis Schütz-Marsauche, rođen 15. travnja 1915., a ubijen 16. kolovoza 2005.
Molitva i meditacija
Taizéa je malo mjesto udaljeno 320 km jugoistočno od Pariza, tamo je smještena istoimena ekumenska molitvena zajednica koju čine katolici i protestanti. Stotinjak braće iz tridesetak različitih zemalja žive u skromnosti i molitvi, potiču duhovnu obnovu te promiču nauk Gospodina Isusa Krista. U društvenom su angažmanu predani promoviranju pravde i mira u svijetu.
Počeci komune su 1940., formalno 1944. kada je brat Roger registrirao zajednicu u nakani da to bude mjesto molitve i duhovne obnove. Na Uskrs 1949. sedmorica kršćana, predvođeni bratom Rogerom, učinili su nešto što je tada u protestantskom svijetu bio neprihvaćen, i danas kontroverzan korak. Zavjetovali su se na komunski način života, celibat, siromaštvo i poslušnost. Prvi brat katolik biti će belgijski liječnik koji im se pridružio 1969. Zajednicu danas čine braća iz katoličke, reformirane i anglikanske tradicije.
Intenzivno se od 1950. u toj se zajednici okupljaju ljudi koji dolaze na duhovnu obnovu, molitvu kontemplaciju i spoznaju Boga. Tijekom vremena braća su razvila poseban oblik glazbe koji ujedinjuje različite kršćanske tradicije, a temelji se na pjevanju pojedinih kršćanskih poruka ili dijelova Svetoga pisma, s naglaskom na psalme.
Zajednicu godišnje posjeti oko 100.000 ljudi. Program duhovne obnove je zamišljen kao ciklus od sedam dana, iako je moguće doći i nekim drugim danima, od nedjelje do nedjelje. Tijekom boravaka u zajednici posjetitelji provode vrijeme u zajedničkim molitvama, proučavanju Svetoga pisma, razgovoru i radionicama, te zajedničkim obrocima sve to u nakani duhovne obnove i spoznavanja Boga.
Braća organiziraju skupove duhovne obnove po različitim gradovima svijeta. Jedan je takav skup održan prosinca 2006. u Zagrebu. Tada se okupilo oko 40.000 učesnika, a skup je bio pod pokroviteljstvom Zagrebačke nadbiskupije. Trideset treći skup bit će održan u Roterdamu, a posjetitelje će ugostiti predstavnici Reformirane i Katoličke crkve.
Nekoliko godina prije svoje smrti brat Roger je imenovao svoga nasljednika, brata Aloisa katolika iz Njemačke, koji danas predvodi zajednicu.
Zajednica ima podršku relevantnih kršćanskih Crkava. Mnogi su predstavnici kršćanskih Crkava uputili poruke, povodom sedamdeset godina od osnutka te pete godišnjice smrti brata Rogera. U ime Reformirane crkve tajnik Svjetske zajednice Reformiranih crkava, u ime Evangeličke crkve tajnik Svjetske luteranske federacije, u ime Anglikanske crkve nadbiskup Canterberški, u ime Rimokatoličke crkve papa Benedikt XVI, u ime Pravoslavnih crkava patrijarh Bartolomej Konstantinopolski, patrijarh Kiril Moskovski, te tajnik Svjetskog savjeta Crkava.
Vanjska poveznica: Taizé
Četvrtina bavarskog stanovništva izjašnjava pripadnost protestantskoj vjeroispovijesti (evangelici i kalvini), što je slično kao u Mađarskoj (tamo su većina kalvini). Iz toga se može zaključiti kako je protestantizam imao i ima utjecaj u Bavarskoj. Crkvu predstavlja zemaljski biskup, sa sjedištem u Münchenu, a postoji i nekoliko regionalnih biskupa.
Kao pokrajinska crkva (Seniorata), jedna je od 24 članica Evangeličke crkve Njemačke (EKD). Protestantska crkva u Bavarskoj (evangelici i reformirani) ima više od 2 i pol milijuna članova u više od 1500 Crkvenih općina. Protestanta ima najviše u Münchenu, te u regijama Frankija i Švabija.
Gradovi Nürnberg (Frankija) i Augsburg (Švabija) imali su važnu ulogu tijekom reformacije. Žestoka protureformacija je nasiljem i zlostavljanjem nastojala konvertirati protestante. Kao i u ostatku Njemačke, Crkva ujedinjuje vjernike evangeličke (luteranske) i reformirane (kalvinske) konfesije. Reformiranih vjernika koji pripadaju bavarskoj sinodi je oko 12.000 u 13 Crkvenih općina. Ured se moderatora (biskupa) nalazi u Nürnbergu. Crkva surađuje sa sestrinskim reformiranim crkvama u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, i drugdje.
Crkva se financira od svojih vjernika iz „crkvenog poreza“ koji prikuplja bavarska porezna uprava od deklariranih pripadnika.
Za reformirane kršćane u Bavarskoj bitan je slijedeći moto: Riječ i ništa kao Riječ i zaista cijela Riječ - Das Wort und nichts als das Wort und zwar das ganze Wort. Božja Riječ je temelj na kojem se gradi reformirana vjerska tradicija, a središnje mjesto u Bogoštovlju ima Sveto pismo, isto tako u životu Crkve te svakoga vjernika. Reformirano Bogoštovlje proizlaze iz Riječi Božje, a crkvene su strukture i liturgija jednostavni. Takva jednostavnost se vidi i u Evangeličko-reformiranoj općini u Münchenu koja se nalazi blizu samog središta grada i Evangeličke (luteranske) crkve Sv. Mateja. U Münchenu protestanti (luterani i kalvini) čine oko 13% stanovništva.
Crkva u Augsburgu je važna jer je u tom gradu 1555. godine potpisan tzv. Augsburški vjerski mir, uspostavivši načelo: Čija regija, njegova religija - Cuius regio, eius religio. Unatoč protureformaciji, brojni hugenoti (francuski kalvini) pronašli su svoju slobodu u bavarskim protestantskim područjima kao što su primjerice Bayreuth, Erlangen, Schwabach i Wilhelmsdorf.
Mihajlo Starina rodom je bio iz sela Stare pored Drave u Šomođskoj županiji, u kojem su živjeli Slovaci početkom XVI. stoljeća.
Prije nego što je 1530. godine pristupio reformaciji bio je katolički franjevac. Studirao je u Padovi. Učestvovao je u Mohačkoj bitci. Od 1544. godine bio je u Lugu (Baranja, Hrvatska), a u razdoblju šest do sedam godine osnivao je oko 120 protestantskih župa (Crkvenih općina). Takav brzi porast protestantskih župa uvjetovao je i njihovo brzo organiziranje. Godine 1553. bio je u Tolni, a vratio se u Lug 1558. godine. Od 1564.-1567.g. djelovao je u Đuli, Šarošpataku i Papi (današnja Mađarska). U vječnost se je, svome Gospodinu kojega je naviještao i vjerovao, preselio 1575.g.
Reformacija se brzo širila u Baranji za vrijeme turske okupacije među mađarskim i hrvatskim pučanstvom. Starina je imao veliki talent za pjevanje, a posebno je volio pjevati Psalme. Ljudi su dolazili iz različitih krajeva slušati njegovo propovijedanje i crkveno pjevanje. Napisao je više nabožnih pjesama, koje su objavljivane u reformiranim pjesmaricama. Pisao je i kazališne predstave: „Comaedia de matrimanio sacerdotum”, „Comaedia lepidissima de sacerdotio”. U njima je predstavljao reformatore koji su položili svoj život za širenje Evanđelja. Starinu su više puta htjeli ubiti strani plaćenici, i to zbog širenja nauka Gospodina Isusa Krista.
Starina je imao značajan rad i u području edukacije, u Tolni i Baranji je organizirao školstvo od 1545. do 1553. godine. Dao je doprinos u prevođenju Biblije, te imao potporu nekih značajnih ljudi: Muceius Mattiasa i Zigericus Imre. Starina je od godine 1553. bio biskup u Lugu (episcopus). Svirao je na violini te pjevao nabožne pjesme i psalme. Lug je bilo pod turskom okupacijom kada je došao Mihajlo Starina u Lug. Čim je Starina započeo rad u Lugu, pojavili su se inkvizitori, ali bez uspjeha jer su reformatori poučavali kršćansku misao na narodnom jeziku. Među reformiranim vjernicima Evanđelje se brzo širilo. Starina je preveo psalme i na mađarski jezik. Zbog reformatorskog nauka i lijepog pjevanja mnogi ljudi su došli u Lug čuti evanđelje i pjevanje.
Crkvena općina Lug i danas djeluje te svojim nastojanjima svjedoči vjeru u Gospodina Isusa Krista i organizira pastoralni život na slavu Božju.
"Povijesna je nepravda što Hrvatska još nije članica Europske unije, a Europe niti njezine energetske sigurnosti bez Hrvatske ne može biti, izjavio je u četvrtak u Budimpešti mađarski premijer Viktor Orban nakon sastanka s hrvatskom kolegicom Jadrankom Kosor.
"Povijesna je nepravda što se Hrvatska, koja je za članstvo pripremljena bolje od nekih članica, nalazi izvan EU-a", rekao je mađarski premijer. "Stabilna europska politika ne može se graditi na nepravdi i stoga se nadamo što bržem ulasku Hrvatske u Uniju", naglasio je Obran, čija će zemlja predsjedati EU-om u prvih šest mjeseci 2011. godine, kada se očekuje potpisivanje hrvatskog pristupnog ugovora.
Orban je na zajedničkoj konferenciji za novinare s Kosor istaknuo da će "cijenu Hrvatske u EU-u i srednjoj Europi podići ono što ta zemlja nudi u energetskom smislu", spomenuvši pritom planiranju gradnju LNG terminala za ukapljeni plin u Omišlju te plinovode koji će kroz Hrvatsku prolaziti.
"Bez Hrvatske nema energetske sigurnosti u Europi", rekao je Orban, koji je LNG terminal nazvao "kamenom temeljcem" hrvatsko-mađarskih odnosa i ključnim za energetsku stabilnost srednje Europe koja ne smije biti ovisna o tradicionalnim opskrbnim pravcima.» Prenosi HINA.
Mađarski premijer Viktor Orban član je Reformirane Crkve u Mađarskoj. Reformirana Crkva broji oko 2.000.000, a diljem svijeta još oko 1.000.000 vjernika. Ima 27 Seniorata, 1200 Crkvenih općina, i 1420 crkvenih objekata. U glavnom gradu, Budimpešti, ustrojeno je 14 Crkvenih općina. Zajednica ima blagu tendenciju rasta, iako ne bez problema i izazova koje donosi današnje društvo.
Temelj je duhovnog života zajednice Bogoštovlje koje je usmjereno štovanju Svetoga Trojstva. Crkveni se život očituje i u katehetskom poučavanju svih dobnih skupina djece i mladeži, poduci Svetog pisma, molitvenim skupovima te različitim duhovnim i kulturnim aktivnostima. Njima se svjedoči vjera u Boga i bogato reformatorsko (kalvinsko) nasljeđe te zemlje. Crkva, kao i ostale istinski Reformirane Crkve, nasljeduje sakramentalnu teologiju. Djeca nakon krštenja prolaze sustav katehtetske naobrazbe te kroz konfirmaciju potvrđuju vjeru u Boga i savez koji je Bog s njima uspostavio po sakramentu krštenja, čime postaju punopravni članovi zajednica kojima je dopušteno participirati u sakramentu Večere Gospodnje.
Moderne tehnologije i novi načini komuniciranja pomažu da se ideje, vijesti i stavovi šire velikom brzinom. Na taj način pojedinci, i organizacije prenose stavove, donose informacije i vijesti.
Facebook je društvena mreža razvijena u Sjedinjenim Američkim Državama. Temeljna je ideja pomoći u boljem komuniciranju i širenju ideja, stavova, razmišljanja te osobnih poruka i informacija. Korisnici mogu stvoriti osobini ili službeni profil, grupe te postavljati različite sadržaje; poveznice, tekstove, fotografije, video itd. Na taj način promoviraju sebe, ideje, stavove ili jednostavno komuniciraju sa drugima.
Projekt je ostvaren 2004. od trojice studenta Sveučilišta Hardvard: Marka Zuckerberga, Dustina Moskovitza, i Chrisa Hughesa. Zamišljena je kao komunikacijska mreža između studenata imenovanoga univerziteta ali se proširio internetom. Sjedište je tvrtke u Paol Altu u Kaliforniji. Prema tvrdnjama tvrtke imaju 400 milijuna aktivnih korisnika, od toga su 70 posto korisnici izvan SAD-a. Više od 100 milijuna korisnika pristupa na Facebook putem mobilnih telefona, a korisnici provedu više od 500 milijardi minuta mjesečno na Facebooku. Tvrtka ima više od 1400 uposlenika, urede na desetak lokacija u SAD-u, te sedam u Europi.
Društvene mreže, kao i sve u životu, imaju i naličje. Ono se očituje u manipuliranju, stvaranju lažnih, iskrivljenih "identiteta", te web mobbingu. Otvaraju mogućnost da se "identitet" promjeni te stvori iskrivljena i neistinita slika, zlorabe fotografije i lažiraju informacije. Stoga skrećemo pozornost na pojedince koji krivo i lažno predstavljaju "identitete". Oni često kroz promjenu imena i(ili) prezimena, iskrivljavanjem identiteta, manipulacijama sa fotografijama, lažiranjem podataka i različitim drugim zloupotrebama poput "Vukova u ovčjem ruhu" nastoje namamiti u mrežu obmane naivne pojedince. Treba upozoriti i na činjenicu kako su društvene mreže omiljene među graničnim skupnima i različitim sljedbama. Putem njih, zbog navedenih razloga, manipuliraju i love u "mrežu opsjene" naivne i nedovoljno informirane osobe.
Kako današnje društvo nije moguće zamisliti bez različitih oblika i načina komuniciranja u našemu izborniku tekućih vijesti možete pronaći popis, nekih od, Facebook profila i grupa koje preporučujemo na hrvatskom i engleskom jeziku.
Sinoda ujedinjenja dviju Alijansi Reformiranih Crkva: Svjetske Alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog vijeća (REV) održana je u Grand Rapid, Michigan, SAD, na teološkom fakultetu The Calvin College, od 18.-28. lipnja 2010. Nazočno je bilo više od tisuću delegata nacionalnih Sinoda. Poticaj za Sinodu je bio zapis Svetoga pisma: "Jedinstvo Duha svezom mira!" Ef 4,3.
Saznajte više putem - POVEZNICE -
Prigodnu čestitku predsjednika Sabor RH pročitajte putem - POVEZNICE –
Prigodnu čestitku predsjednice Vlade RH pročitajte putem - POVEZNICE -
Prigodnu čestitku predsjednika RH pročitajte putem - POVEZNICE –
Dana 14. lipnja 2010. u pastoralnim prostorijama CO Korođ održano je neformalno druženje i susret, nekih od, pastoralnih službenika te njihovih bračnih supružnika.
Ovo je bio svojevrsni „obiteljski” susret, budući je Crkva duhovna obitelj u koju Bog poziva ljude različitih pozadina koji su ujedinjeni po krstu i vjeri u Tijelo Kristovo. Prirodna se obitelj zasniva na biološkoj vezi članova, a Crkvena se zasniva na puno jačoj, a ta je duhovna.
Na ovaj su način pastoralni službenici željeli pokazati kako služe istoj zajednici i kako su po vjeri povezani u Crkvu našega Gospodina Isusa Krista.
«Šesti međureligijski susret visokih predstavnika vjerskih zajednica u Hrvatskoj održan je u srijedu 16. lipnja u Sisku.
Na susretu u prostorijama Sisačke biskupije sudjelovali su predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog sisački biskup dr. Vlado Košić, tajnik istoga Vijeća prof. dr. Jure Zečević, predstavnik Srpske pravoslavne Crkve protojerej stavrofor o. Marinko Juretić, predstavnik Bugarske pravoslavne Crkve o. Emil Cenov Angelov, predstavnik Makedonske pravoslavne Crkve Ivan Lepitkov, biskup Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve Endre Langh, predstavnik Evangeličke Crkve generalni vikar Branko Berić, predsjednik Saveza baptističkih Crkava Toma Magda, predsjednik Evanđeoske pentekostne Crkve Damir Špoljarić, predstavnik Židovske općine Zagreb Luciano Moše Prelević, predstavnica Židovske vjerske zajednice Bet Israel Jasminka Domaš i predsjednik Mešihata Islamske zajednice muftija Ševko Omerbašić.
Susretom, razgovorom i druženjem prvenstveno želimo vjernicima naših zajednica i cjelokupnoj javnosti posvjedočiti našu blizinu i naše zajedništvo u ljudskoj i vjerničkoj dimenziji te promicati kulturu međureligijskog dijaloga i suradnje, ističe se u zajedničkoj izjavi sa susreta.
U društvu uzdrmanom globalnom ekonomskom krizom vjerski poglavari izražavaju svoju solidarnost s onima koji su njome najviše pogođeni, posebno s radnicima koji su sve više obespravljeni i beskrupulozno izrabljivani. Zalažu se i za starije, bolesne i sve nemoćne koji se ne mogu skrbiti sami o sebi i pozivaju nadležne institucije u Hrvatskoj da u svrhu njihova zbrinjavanja pokrenu i realiziraju projekte, primjerice novih hospicija i srodnih ustanova.
"Pozivamo i potičemo sve, u našim vjerskim zajednicama i izvan njih, da u ovo, u socijalnom pogledu osobito osjetljivo vrijeme, u skladu sa svojim mogućnostima, svi pomažemo i neumorno iskazujemo djelotvornu skrb za ljudsko dostojanstvo najugroženijih", ističe se u Izjavi sa susreta.
Također se poziva na zreo i nekoristoljubiv način ophođenja s prirodom te podsjeća da je "ekologija prirode" u prvom redu "ekologija srca". Upozoravajući da istjecanje nafte i erupcije vulkana podsjećaju na ranjivost planeta Zemlje i obvezuju na odgovorno korištenje prirodnih potencijala, vjerski poglavari poručuju da se ljudsko djelovanje ne može svesti samo na interes i profit.
U pogledu različitih jednostranih prikazivanja prošlosti u Izjavi se ističe potreba zalaganja za istinu koju se ne smije ni u koju svrhu zlorabiti, te poručuje: "Jedino na objektivnom i poštenom sagledavanju i prikazivanju prošlosti i aktualnih zbivanja moguće je graditi bolje odnose među narodima, vjerskim zajednicama i pojedincima".
Na kraju dokumenta vjerski poglavari izražavaju žaljenje što se vjeru u Boga i religijske i konfesionalne pripadnosti diljem svijeta i nadalje zlorabi u političkim i drugim interesnim sukobima.
"Kao vjerski predstavnici kršćanstva, židovstva i islama podižemo svoj glas i ponovno svjedočimo: ni u jednoj od naših religija ne može se ubijati i nanositi zlo drugome u Božje ime! U Božje ime se čovjeku čini isključivo dobro a ne zlo!
Religija ne gradi nasilje nego mir među ljudima!" poručuju sudionici VI. međureligijskoga susreta visokih predstavnika vjerskih zajednica u RH, izražavajući želju da njihovi izričaji i apeli ne ostanu "mrtvo slovo na papiru" nego da "prožimaju i nadahnjuju svakodnevne misli, riječi i djela nas, naših vjernika i svih ljudi dobre volje".
Siromaštvo ne utječe samo na pojedince, nego ima posljedice na cijelo društvo, crkve u Europi ističu kako je Europska unija spremna za početak posebne godine za borbu protiv siromaštva.
"U kršćanskom razumijevanju, siromaštvo i socijalna isključenost se ne temelje samo na ekonomskim čimbenicima, nego utječu na sve dimenzije života, ne samo pojedinca nego i zajednice", poručuje vlč. Rudiger Noll, direktor crkvene i društvene komisije Konferencije europskih Crkava (KEC).
vlč. Noll je u Madridu objavio kako će 2010. godina biti Europska godina borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. KEC je crkvena i društvena komisija koja promiče kršćanska stajališta o društvenim i političkim pitanjima, posebice onima s europskom dimenzijom.
Thomas Wipf, predsjednik Zajednica Protestantskih Crkava Europe (ZAPCE), izrazio je nadu kako će borba protiv siromaštva biti više od "samo kampanje" te da će dovesti do konkretnih rezultata. "Socijalni učinak financijske krize utječe na sve više ljudi u Europi", rekao je Wipf, koji je i voditelj Federacije Švicarske protestantskih crkava, članice KEC-a. "Siromaštvo i socijalna isključenost može se osjetiti svugdje: tamo gdje su osobe lišene prilike da sudjeluju u društvenom životu, tamo gdje školski sustav ističe nedostatke djece iz siromašnih obitelji i djece emigranata, odnosno kada nakon obuke ti mladi ljudi teško nalaze pristup tržištu rada ", rekao je Wipf.
Dokument koji je izradilo KEC-ovo povjerenstvo za borbu protiv siromaštva godine navodi kako je 79 milijuna ljudi u Europskoj uniji, odnosno 16 posto stanovništva, u riziku od siromaštva.
Ističe se kako CEC planira aktivnosti za godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti s naglaskom na tome kako crkva treba odgovoriti na migracije, koje je organizirala Međucrkvena komisija za migrante u Europi. (IB)
Reformirana Crkva u Americi (RCA) od svoje prve Sinode koja je bila 1628.g. vjerna je trima konfesionalnim dokumentima: Belgijskom vjeroispovijedanju, Heidelberškom katekizmu te Kanonu iz Dorta.
Na Sinodi, održanoj 10. lipnja RCA, potvrdila je i preuzela još jedan doktrinarni dokument: Belharsku konfesiju. Ovaj je dokument od velikog značenja zato što jasno upućuje na temeljne doktrinarne postavke kršćanske vjere te ističe diaboličnost segregacije s obzirom na rasnu posebnost. Ovaj je dokument nastao 1982. u okviru misijskih aktivnosti nizozemskih misionara koji su djelovali u Južnoj Africi. Danas je jedan od temeljnih doktrinarnih dokumenta Ujedinjene Reformirane Crkve Južne Afrike. Budući je segregacija bila sastavni dio južnoafričkog režima dokument predstavlja značajan iskorak u jasnoj osudi segregacije.
RCA je najstarija protestantska konfesija koja djeluju u USA, izvorno su je organizirali nizozemski doseljenici, broji oko 150.000 vjernika, ustrojena je po sinodalno-prezbiterijalnom načelu, te ima lagani brojčani rast.
Dokument u pdf. Možete preuzeti PRITISKOM.
Reformirana Crkva u Francuskoj ima povijest isprepletenu progonima i segregacijom te svjedočanstvom i mučeništvom za vjeru u Gospodina Isusa Krista.
Povijesni pogled
Prvi začetci organiziranog djelovanja, po sinodalno - prezbiterijalnom načelu sežu u 1555.g. Francuzi su sa velikim interesom prihvaćali protestantizam. Tako je 1562.g. došlo do progona protestanata te nasilnog gušenja slobode savjesti. Vrhunac progona se dogodio 1572., kada je bio organiziran genocid nad Hugenotima, francuskim kalvinima.
Godine 1685. oduzeta im je sloboda vjere i Bogoštovlja zajamčena Ediktom nanteškim po kojemu su od 1598. smjeli prakticirati slobodu savjesti i vjeroispovijedi. Povjesničari tvrde kako je tada bilo oko 900 000 reformiranih vjernika. Zbog odluke Luja XIV, više od 250 000 se iselilo u civilizirane zemlje u kojima im je bila zajamčena sloboda savjesti, mišljenja i vjeroispovijedi: Velika Britanija, Nizozemska, Njemačka itd. Segregacija, progoni i zlostavljanje trajali su do Francuske revolucije, te im je tada trajno zajamčena sloboda savjesti i vjere. Iako zvuči nevjerojatno, ali je činjenica, da je Napoleon 1787. godine priznao reformiranu i evangeličku konfesiju. Nakon toga vrjemena razvili su različite crkvene institucije, socijalnu i misijsku službu.
Od 1905. je na snazi odvojenost religije i države, te nema službene Crkve ili religije. Taj se sekularizam pojavio, između ostalog, i zbog grijeha prošlosti te progona protestanata.
Crkva danas
Život je Crkve danas organiziran oko Bogoštovlja, proučavanja Svetoga pisama, katehetskih pouka, te svjedočenja vjere kroz đakonsku službu, i društvene manifestacije. Crkva je organizirana po sinodalno-prezbiterijalnom načelu, a crkvena se uprava dijeli između vjerskih službenika i članova zajednice.
Reformirana Crkva u Francuskoj broji 350.000 vjernika, organiziranih u 400 Crkvenih općina koje imaju 360 pastoralnih službenika, te su podijeljeni u osam crkvenih oblasti, a nacionala sinoda je vrhovni autoritet Crkve. Imaju Visoko teološko učilište koje je dio Univerziteta u Parizu na kojemu školuju vjerske službenike, a crkvene aktivnosti i institucije se uzdržavaju od priloga članstva. Uključeni su u zajedništvo sa drugim Crkvama kroz Protestantsku federaciju te učestvuju u projektima društvenog, edukativnog i misijskog sadržaja. Od 2007. vode progovore sa Evangeličkom (luteranskom) Crkvom oko stvaranja zajedničke organizacije na državnom nivou. Ekumenska nastojanja sa Rimokatoličkom Crkvom danas su dobra, a postoje pozitivni primjeri suradnje na lokalnoj razini.
Pored ove ima i drugih protestantskih Crkva, a značajnije su: Crkva Augsburške vjeroispovijedi Alsace i Lorraine (više od 200 000 vjernika), Evangelička luteranska Crkva Francuske (oko 40 000 vjernika), Reformirana Crkva Alsace i Lorraine (oko 40 000 vjernika). Pored navedenih prisutne su i sljedeće Crkve: Anglikanska, Pravoslavna, Ujedinjena metodistička, te različite anbaptističke zajednice.
Prema posljednjim istraživanjima u Francuskoj živi 62.028.000, a statistike iz 2004. govore o tomu kako je 64,3 posto rimokatolika, od kojih 8 posto prakticira vjeru, onih koji nisu religiozni te ateista, iako to nisu iste kategorije, ima 27 posto, muslimana 4,3 posto, protestanata 1,9 posto, budista 1 posto, Židova 0,6 posto, Jehovinih svjedoka 0,4 posto, pravoslavnih 0,2 posto i ostalih 0,3 posto.
Saznajte više o Hugenotima -PRITISKOM-
Krajem 2009. godine Europska unija je konačno usvojila dugo najavljivani Lisabonski ugovor, potpisan 2007. Dokument predstavlja dorađen i poboljšan pravni i institucionalni okvir važan za budućnost Europske unije.
Kakvi odnosi religije i društva se definiraju novim Ugovorom?
Dakako, pitanje odnosa religije i države je stvar svake njezine članice, što se priznaje Ugovorom. To znači da ne postoji jedinstveni europski model odnosa religije i politike, već svaka država članica sukladno svojoj tradiciji i politici tih odnosa definira ulogu religije u političkom životu. Primjerice, u Francuskoj su vjerske zajednice odvojene od države, s druge strane, Danska ima državnu Crkvu, dok su u Njemačkoj konfesionalne odvojene od države ali imaju veliki društveni doprinos.
Brojne rasprave o položaju kršćanstva u europskom ustavu bi se mogle voditi primjerom Lisabonskog ugovora. Kršćanstvo je sastavni dio Europske unije. To nije poziv na monopol, kao što ikoji svjetonazor nema i ne smije imati pravo na monopol. To je potvrđivanje činjenice da je kršćanstvo imalo veliki kulturni utjecaj na razvoj Europe pa se stoga može naglasiti u ustavnoj preambuli, ne umanjujući važnost ostalih svjetonazora.
Europa ujedinjuje u različitostima, a to je nasljeđe kršćanskog-humanizma, protestantske reformacije i prosvjetiteljstva, te onoga što se u post moderno doba naziva multikulturalizam. To je poziv na vjersku slobodu unutar jednog širokog okvira koji ujedinjuje različitosti i kao takav predstavlja temelj Europe.
Iz navedenog se može zaključiti kako Europska unija pruža široki okvir za djelovanje vjerskih zajednica, poštovanje vjerskih prava i prakticiranje vjerskih sloboda. Europa priznaje svoj vjerski pluralizam, ali posebno naglašava Crkve, odnosno konfesionalne vjerske zajednice.
Dana 16. svibnja održana je, u sklopu redovne tjedne službe na Dan Gospodnji, Bogoštovlje sa konfirmacijom.
Unatoč kiši i lošem vrjemenu Bogoštovlju su nazočili radosni vjernici i konfirmanti koji su zajedno sa nekolicinom gostiju iz Kamenca, Varaždina i Zagreba svjedočili ovom važnom događaju u duhovnoj formaciji svakoga vjernika.
Konfirmacija je potvrda sakramenta krštenja te ispovijed vjere, početak punopravnog članstva u Crkvi, od toga trenutka vjernik može potvrđivati zajedništvo s Bogom, koje je ustanovljeno po sakramentu krsta, kroz sakrament Večere Gospodnje.
Bjeliševac je smješten 18 km istočno od Požege. Zajednica vjernika djeluje od 1880.g. Ustrojena je kao Crkvena općina Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj 1992.g. Tijekom više decenija postojanja zajednica obavlja temeljnu svrhu postojanja; služiti vjernicima u ispunjavanju njihovih duhovnih potreba.
Godine 2003. završena je najvažnija etapa u izgradnji pastoralnog centra za bogoštovne, katehetske i pastoralne potrebe. U skoroj je budućnosti u planu uređenje prostora ispred crkve; postavljanje ograde i popločavanje prostora što bi pridonijelo funkcionalnosti te uljepšalo izgled. U bližoj je budućnosti u planu uređenje potkrovlja te izgradnja dodatnih prostorija za pastoralne i katehetske potrebe.
Od srijede 19. svibnja svakoga tjedna, do kraja srpnja, bit će tečaj Mađarskog jezika koji počinje od 19 sati. Pored redovitih tjednih aktivnosti za vjernike: Bogoštovlja, Molitvenog sastanka, Proučavanja Biblije, Kateheze, te više edukativnih aktivnosti koje su do sada organizirane, od sada se može učiti i osnove Mađarskog jezika.
Ukoliko imate više pitanja posjetite web stranicu te se informirajte pritiskom na sliku.
Religijski i kulturni pedagog Richard Twiss održati će govor na ujedinjenja Svjetske alijanse Reformiranih crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog savjeta (RES) koji će se održati u lipnju ove godine u Grand Rapidsu, SAD.
Richard Twiss je član plemena Sioux i suosnivač organizacije Wicioni koja se bavi kršćanskom službom među američkim starosjediocima. Zamijenit će Wilmu Mankiller, govornicu koja je prvotno određena, a koja je preminula početkom travnja ove godine. Član inicijativnog vijeća Ujediniteljskog sabora Stephen Kendall poručuje da će govor biti usredotočen na poteškoće starosjedilaca SAD-a danas. "To će poboljšati razumijevanje svih poslanika prema povijesnim odnosima Crkve i starosjedilaca Sjeverne Amerike i potrebi za pomirenjem", poručio je Kendall.
Poteškoće američkih i kanadski starosjedilaca biti će na dnevnom redu Sabora, a naglašenu će ulogu imati svečani poziv lokalnih plemenskih vođa za susret s poslanicima na njihovoj zemlji, kao i Twissov govor.
Reformirana Crkva u Švicarskoj ustrojena je po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, te je legislativo ujedinjena s Evangeličkom (luteranskom) Crkvom.
Crkva ima dvadeset pet seniorata (kantona), a jedan je metodistički. Od 1920. godine Crkva je ujedinjena u Federaciji švicarskih protestantskih crkava (Fédération des Églises protestantes de Suisse) koja predstavlja Crkvu pred državom i u međunarodnim odnosima. Svaki Seniorat (kantonalna crkva) ima predsjednika. Lokalne župe (Crkvene općine) imaju autonomije u okviru sinodalnog ustroja. Crkva je članica je Svjetske alijanse Reformiranih Crkava (po novom Svjetska zajednica Reformiranih Crkava) čije sjedište je u Ženevi. Bogoštovna liturgija je jednostavna i usmjerena na propovijedanje Svetog pisma s naglaskom na nauk Evanđelja, što je dužnost pastora, dok prezbiteri zajedno s pastorima upravljaju Crkvenim općinama.
Temeljna vjerovanja, pored tradicionalnih kršćanskih i protestantski, koja prihvaćaju švicarski kalvini su II. Helvetsko vjerovanje i Heidelberški katekizam, oni su utemeljeni na nauku Svetoga pisma. Reformirana Crkva u Švicarskoj broji više od 2.500,000 vjernika.
Reformirana Crkva je kroz prošlost, a tako i danas utjecajna zajednica i dala je bitan doprinos izgradnji švicarske kulture i nasljeđa po kojem je poznata izvan svojih granica. U konfesionalno raznolikoj zemlji, reformirani kršćani čine trećinu stanovništva, pogotovo u kantonima Bern, Schaffhausen, Vaud, Lausanne, Aargau, Zűrich, Basel, Neuchatel i Ženevi. Udjeli u stanovništvu variraju kod obje konfesije, a tradicionalna slika stroge teritorijalne podijeljenost dviju konfesija zamijenjena je ekumenskim suživotom katolika i protestanata, zajedno sa ostalima.
Reformirana Crkva u Švicarskoj održava ekumenske odnose sa: Rimokatoličkom, Starokatoličkom, Pravoslavnom te ostalim Crkvama. Pored krovne organizacije Reformirane Crkva članica je i Zajednice protestantskih crkava Europe, Konferencije europskih crkva, Svjetskog savjeta Crkava, te blisko surađuje sa susjednim Crkvama reformiranog i evangeličkog nasljeđa.
Kratka povijest i pogled
Tradicija Reformirane crkve proizlazi iz protestantske reformacije 16. stoljeća koja je ostavila tragove u brojnim zemljama Europe i šire.
Švicarski kantoni su bili izvorište kalvinizma kao značajnog pravca teološke misli i prakse reformacije. Glavni su promotori švicarske reformacije bili Ulrich Zwingli u Zűrichu i Jean Calvin u Ženevi. Poznata imena švicarske reformacije također su bili Heinrich Bullinger, Johannes Oecolampadius, Berchtold Haller, Niklaus Manuel, Martin Bucer, Joachim Vadian, William Farel, Teodor Beza i drugi. Jean Calvin je postavio teološke temelje reformirane konfesije i kalvinizma kao teološkog pravca nazvanog prema njegovom imenu.
Kalvin i ostali reformatori stavljali su naglasak na suverenost Božju kao temelj nauka, odnosno Boga koji je u providnosti svoje volje sve predodredio, a tako i spasenje. Temelj kršćanske spoznaje je Sveto pismo koje za reformatore predstavlja jedino mjerilo vjere odnosno vrijednosni standard za provedbu reformacije.
Švicarska reformacija je nastavak pokreta za reformu kršćanstva koja se javila u Njemačkoj i Švicarskoj. Reformatori su željeli oživjeti ideale prvog kršćanstva, a to je nauk Evanđelja kao temelj Svetog pisma. To je značilo i vraćanje kredibiliteta Crkve, odnosno njezinog prave misije u društvu.
Kršćanska uvjerenja i stavovi prema društvu bili su važni za Švicarce, a posebno reformirane, jer su se tako donosili društvene promjene. Taj je preporod kršćanstva značio duhovnu obnovu stanovnika te napredak u svim segmentima društva, što je vidljivo i danas.
Dana 24. travnja, u slavonskom mjestu Hrastin, u organizaciji Reformirane udruge žena (RUŽA) održana je konferencija za žene. Okupilo se devedeset članica Ruže vjernica Reformirane Crkve te nekolicina simpatizera.
Početak je bio u 9h, pozdravnu riječi je uputio lokani župnik pt. Peter Szenn, a konferencija je otpočela porukom Svetoga pisama, koju je održala pt. Ilona Andel. Temelj je za poruku bio zapis Svetoga pisma: «Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti» Iv 14,19. Nakon toga održana su tematska predavanja: Što je Crkva?, Uloga Crkvene općine, Zadaci i cilj Crkve, Kako sam postala član Crkve te Zadaci i ciljevi zajednice vjernika. Predavanja su završena zajedničkim nabožnim pjesmama i molitvama.
Nakon predavanja okupljeni su imali zajednički objed i druženje.
Čelnici dvije globalne organizacije Reformiranih Crkava, Svjetske alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog savjeta (RES), objavili su izjavu u kojoj su ocijenili kako će nastaviti biti fokusirani na pravdu. Izjavu je sastavio inicijativni odbor Svjetske zajednice reformiranih crkava (SZRC).
Zbog loših iskustava prošlosti i uloge, nekih zajednica, u apartheidu, tekst sadrži i poseban osvrt na rasnu snošljivost. „Moramo priznati kako nismo uvijek bili predani Bogu u pravednosti. Grijeh apartheida, rasizma kao takvog, spolne nesnošljivosti, gospodarske i klimatske nepravde samo su neki od grijeha koji su imali svoje suučesnike i u crkvama. SZRC će graditi na dugoj povijesti pravednih radnji što uključuje, proglašavanje apartheida grijehom, a njegovo teološko opravdavanje herezom“ navodi se u izjavi.
Predsjednik SARC-a Clif Kirkpatric je naglasio: „Ova izjava jasno pokazuje kako će se u novoj zajednici odbaciti praksa suprotna Evanđelju. Apsolutno smo opredijeljeni za borbu protiv rasizma do samog kraja.“ Potvrđujući zajedničku predanost dviju organizacija pravednosti utemeljenoj na Bibliji, predsjednik RES-a, Petar Borgdorff kaže: „Crkve članice REC-a uči će u novu zajednicu sa oduševljenjem za naviještanje „Radosne vijesti“i tražeći biblijsku pravdu u svakom području Božjeg stvorenja“.
Vlada je predložila je reformske mjere za gospodarski oporavak. Nakon mnogih najava nužnosti provođenja strukturalnih reformi, Vlada je javnosti predočila ambiciozni dokument. Dobre namjere treba pozdraviti, a podrška ovisi o provedbi pojedinih mjera sa zadanim rokovima i odgovornim nosiocima.
Društvena situacija u brojkama izgleda ovako:
Vlada nudi viziju koja se temelji na preuzimanju odgovornosti i stavljanju interesa i potrošnje u realnije okvire, te traži opći konsenzus građana, i društvenih skupina. Ove mjere same po sebi ne mogu pomoći, ali uz jasno preuzimanje odgovornosti svih građana mjere će dovesti do poboljšanja općeg društvenog stanja.
Budući je proteklih desetljeća bila evidentna neodgovornost pri upravljanju zemljom, na ekonomskom području, ovaj potez možemo i trebamo prepoznati i priznati kao proročki. Stoga sa zadovoljstvom zaključujemo kako su molitve koje smo godinama upućivali za naše političare konačno došle do Prijestolja Božjega, a očekivana društvena reforma konačno počinje uzimati svoj zamah.
Vladin dokument o reformskim promjenama preuzmite - PRITISKOM -
U Ženevi, gradu kalvinske reformacije, nalazi se Musée international de la Réforme (Međunarodni muzej reformacije).
Još su u 19. stoljeću povjesničari započeli skupljati dokumente i predmete koji će biti predstavljeni u muzeju. Godine 1959. pastor Reformirane Crkve Max Dominicé uz pomoć vjernika i donacijama Prezbiterijanske Crkve SAD, započinje raditi na projektu koji je dovršen 2000. zahvaljujući naporima profesora teologije Oliviera Fatioa. Službeno je otvoren 15. travanja 2005.
Muzej je 2007.g. dobio prestižnu Europsku nagradu za promicanje kulturnog razumijevanja i suradnje od Savjeta europskih muzeja. Ova nagrada se dodjeljuje onima koji rade na promicanju kulturne raznolikosti europskog kontinenta, na kojemu kalvinizam kao svjetonazor ima značajan utjecaj u mnogim europskim zemljama.
Muzej organizira različite tematske postave, a sastoji od jedanaest cjelina u kojima stalni postavi upoznavaju sa bogatim reformatorskim nasljeđem. Postoji postav posvećena prevođenju, tiskanju i distribuciji Svetoga pisma, u sklopu koje se posebno osvrće na njemačkog reformatora Martina Luthera.
Stalni postav uključuje i bogato djelovanje Jean Calvina (Kalvina) u Ženevi. Ovaj je reformatora francuskih korijena ostavio velikog traga na formiranju društvenog i religijskog okružja Ženeve i Švicarske. Njegovo je djelovanje, uz sve probleme, izuzetno pozitivno. Teološki radovi koje je ostavio iza sebe imali su veliki utjecaj na cjelokupnu kršćansku teološku misao. Kalvin je živio i djelovao u Ženevi te služio kao pastoralni službenik i reformator.
Jedna je cjelina određena za predstavljanje povijesti reformacije te je popraćena multimedijalnom prezentacijom. Posebno je zanimljiva Glazbena soba u kojoj se može poslušati pobožne pjesme među kojima se ističu psalmi, posebno omiljeni među Hugenotima.
Povijest francuskih kalvina (Hugenoti) izuzetno je bremenita, s obzirom da su kao vjernici prošli velike kušnje te progone, mnoge su zlostavljali i podnijeli mučeništvo. Progon Hugenota jedna je od velikih mrlja na francuskoj povijesti. Na stotine tisuća kršćanskih (kalvinskih) vjernika bili su progonjeni, a desetci tisuća su podnijeli mučeništvo za svoju vjeru u Isusa Krista. Njima u spomen i kao trajno svjedočanstvo postavljena je stalni postav na spomen ukidanja Edikta Nantes kojim im je bila zagarantirana sloboda savjesti i vjeroispovijedi.
Muzej ima deset stalnih zaposelnika, otvoren je svaki dan osim ponedjeljak od 10-17h te pojedinih blagdana. Pored stalnog muzej organiziran i druge tematske postave. Izdaju novine, te osiguravaju stručno vodstvo za individualne i grupne posjete, u sklopu muzeja je moguće održavanje predavanja, edukacija i radionica. Imaju trgovinu u kojoj se mogu kupiti knjige, različiti pokloni i uspomene povezane sa reformacijom. Ako vas put navede u Ženevu svakako posjetite i ovaj muzej na adresi: Rue du Cloître 4, Cour Saint-Pierre.
Putem naše web stranice možete preuzeti besplatni primjerak biltena za duhovnu obnovu i izgradnju. Lux je časopis Reformirane crkve, obrađuje različite tema iz kršćanske bogoslovije, reformatorskog nauka, donosi biografske prikaze, katehetski nauk te vijesti iz života Crkve.
Časopis je djelo ljubitelja Boga, te pobožnih i predanih vjernika. Najnoviji broj u pdf formatu možete preuzeti pritiskom na navedeni naslov.
Pročitajte cjeloviti prikaza uskrsnuća našeg Gospodina, pritiskom, Biblijski prikaz Uskrsa.
Poslušajte audio poruku, pritiskom, Uskrsnuće našega Gospodina.
U Austriji se 4,7% stanovništva izjašnjava protestantima. Reformacija je ostavila duboke tragove od samih početaka. Većina stanovnika je prihvatila protestantizam u 16. stoljeću, ali Habsburška dinastija je nakon Tridentskog sabora pokrenula snažni pokret protureformacije s ciljem uništavanja i proganjana po vjerskoj osnovi protestanata na svojim prostorima.
Tek je Patent o toleranciji koji je 1781. godine donio Josip II. značio je nadu za austrijske protestante i priliku za slobodno održanje kao manjine i prakticiranje svoje pobožnosti. Dodatni korak prema vjerskoj toleranciji je učinio car Franjo Josip I. Kada je 1861. godine izdao tzv. Protestantski patent. Današnji odnosi Crkve i države su regulirani 1961. godine tzv. Zakonom o protestantima kojime se garantira sloboda Crkve u slobodnoj državi.
Broj protestanata je u 19. i 20. stoljeću bio u porastu iz nekoliko razloga. Jedan je svakako pripojenje pokrajine Gradišće Austriji 1921. godine. Drugi se odnosi na veliku konverziju i prihvaćanje na protestantske pobožnosti. Treći se odnosi na dolazak prognanih Austrijanaca i Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata s područja koja su okupirali komunisti. Usporedbe radi, 1900. je u Austriji bilo 107.000 protestanata, 1938. 341.000, 1945. je zbog rata broj pao na 332.000, kako bi pripadnika te konfesije 1950. bilo 411 000 odnosno 430.000 1962. godine.
Danas su većina Austrijanaca rimokatolici (oko dvije trećine stanovništva). Ipak, čini se da je povijesno stanje duha austrijskog naroda drugačije i da je sklonost reformatorskom nauku i kulturi prevladavala premda su protestanti bili pod sustavnim pritiscima i kontinuiranom segregacijom.
Evangelička crkva u Austriji obuhvaća protestante augsburške (luteranske) i helvetske (kalvinske) konfesije sa 356.000 članova. Najveći udio izjašnjenih protestanata od 14% je u pokrajini Gradišće, a mnogo ih je i u Koruškoj i Gornoj Austriji. Brojčano je najviše pripadnika u Beču (77.000). Crkva je organizirana prema prezbiterijalno-sindalnoj strukturi upravljanja
pt. Ljiljana Berić umrla je 15. ožujka 2010. u šezdesetoj godini života. Početkom devedesetih godina aktivno se uključila u rad Evangeličke crkve, a 1999. je zaređena za svećenicu. Sudjelovala je u radu Đakonije u Osijeku i Europskog ekumenskog vijeća žena.
Reformirana Crkva Ukrajine organizirano djeluje od vrjemena reformacije. Prva Sinoda bila je 1552.g. u Beregovu. Najznačajniji reformatori su bili Kálmáncsehi Sánta Márton i Radán Balázs.
Crkva je organizirana po sinodalno-prezbiterijalnom načelu, ima 108 Crkvenih općina, a prema posljednjim statistikama broji 130.000 vjernika. Oni su organizirani u tri Seniorata (Bereg, Ung, Máramaros-Ugocsa). Zajednici vjernika služi 69 pastora, što je veliki porast s obzirom da je prije petnaest godina bilo 24. Crkva ima 140 vjeroučitelja, koji tjedno poučavaju 700 sati kateheze za 9000 djece upisanih na reformirani vjeronauk. Djeluje više od 100 orguljaša, voditelja rada sa mladima, službenika za rad sa djecom, te đakona.
Nakon pada ateističkog sustava koji je proganjao, segregirao i zlostavljao vjernike, od 1990. pa na ovamo imali su više duhovnih probuđenja, te strjelovit rast u svim područjima službe. Najvažnija je zadaća evangelizacijska-misijska služba što je i strategija opstanka zajednice vjernika.
Djelovanje i službe
Imaju organizirane grupe za rad s mladima, te Bogoštovlje u sklopu Crkvenih općina za mlade. Organiziraju osposobljavanje suradnika za rad s mladima pri Crkvenim općinama. Redovito organiziraju molitvene skupove (silencije) što je temelj duhovnog probuđenja i obnove, te dane duhovne obnove za mlade. Često organiziraju ulične evangelizacije, kampove (tabore) i konferencije za mlade. Aktivnosti organizira i koordinira ured za rad s mladima: Reformirana organizacija za mladež, a osnovana je 15.veljače 2002. u Balazsér.
Crkva nekoliko puta godišnje organizira tjedan evangelizacije i duhovne obnove, dane molitvenih skupova te Biblijsku školu za odrasle. U sklopu Crkve djeluje Plavi križ, organizacija za rad s alkoholičarima, te dobro organizirana karitativna služba za Rome i ostale građane Ukrajine. Misija dijaspore sustavno organizira službu i rad sa zajednicama vjernika koje nisu organizirane kao Crkvene općine.
Medijski rad crkve organiziran je kroz tiskaru i radio «Sinaj». Tiskaju više naslova svake godine. Radio ima 24 sata programa. Organizirano djeluju u bolnicama, a rad sa ženama je koordiniran kroz Reformiranu udrugu žena. Ustrojen je ured za rad s prezbiterima, vjeroučiteljima, i pomoćnicima u pastoralnoj službi.
Crkva ima muzej, arhivu, i tri zaklade: za pomoć djeci i mladima, siromašnima te talentiranim u znanosti i poduzetništvu. Četiri konferencijska centra: Béthel Balazsér, Sion Rát, Immanuel Aklihegy, Tanulmányi központ Csonkapapi Népfőiskola. Društvenoj zajednici i vjernicima su ponudili pet vrtića, te četiri osnovne škole i gimnazije. Đakonska služba se koordinira kroz Centar đakonske službe. Reformirana Crkva Ukrajine je ustrojila dva doma za nezbrinutu djecu Milosrdni Samaritanac, dom za stare i nemoćne, te Centar za spašavanje od prirodnih katastrofa koji djeluje u koordinaciji sa državnim vlastima. Imaju organiziranu medicinsku službu za prvu pomoć. Pučka kuhinja Reformirane Crkve dnevno priprema obroke za tisuću korisnika, a obroci se besplatno dijele beskućnicima.
Reformirana Crkva u Ukrajini ekumenski je nastrojena, u suradnji sa Pravoslavnom Crkvom, koja je većinska zajednica u Ukrajini. Ukrajina broji 46.222.000 građana od toga su: 46% pravoslavci, 6% grkokatolici, 1% rimokatolici, 2% protestanti, 1% muslimani, 0,5% Židovi. 42,5% su bez religije, ateisti, te različiti oblici nedefinirane religioznosti.
Povodom Svjetske ekumenske molitve, 4. i 5. ožujka u organizaciji Reformirane udruge žena (RUŽA) održane su u Korođu i Karancu molitveni skupovi i predavanja.
Svake godine u sklopu Reformirane Crkve u drugoj Crkvenoj općini organiziraju se skupovi koji obrađuju godišnji molitveni moto. Ovogodišnja nastojanja na svjetskom nivou organizirala je Udruga protestantskih žena iz Kameruna, a molitveni je slogan bio: «Sve što živi tebe slavi Gospodine!». Nazočni su molili prema molitvenim prijedlozima koje su dobili od organizatora. U sklopu molitve propovijed je održala pt. Ilona Andel na temelju tekst iz Iza 42,10-17. Skupu su se odazvali predstavnici Rimokatoličke te Pravoslavne crkve.
Svjetski molitveni dan je započet 1887, a danas su u ova nastojanja uključene Crkve iz 200 različitih zemalja. Godine 2011. Svjetski molitveni dan će organizirati žene iz Čilea. Reformirana Crkva se uključuje sustavno i organizirano, u ova nastojanja, od 1985. godine.
Dana 25. veljače nakon Bogoštovlje održani su tzv. Susjedski susret. Susreli su se predstavnici Crkvenih općina Reformirane Crkve iz Korođa, Osijeka i Hrastina.
Andel Ilona, jedna od gostujućih pastorica, predvodila je Bogoštovlje. Poticaj je za propovijed bio tekst Evanđelja po Luki 15, 1-15. Domaći pastor Peter Szenn govorio je o godišnjici kalvinova jubleja 
te iznio temeljne podatke iz njegova života.
Nazočni su posebno potaknuti recitalima o Pavlovoj poslanici Rimljanima koje je izvela Ambruš Borbala. Nakon Bogoštovlja vjernici su se zadržali na druženju u kojima su izmjenjivali svoja iskustva života i vjere. Korođani su pripremili poklon za domaćine, a među gostima bilo je onih koji su po prvi put vidjeli obnovljenu zgradu Crkvene općine Hrastin.
Vjernci su pokazali veliku radost zbog toga obnove crkvenih objekata u Hrastinu, Osijeku i Korođu.
Zajednica vjernika je ustrojena kao Crkvena općina još daleke 1576.g. Tijekom dugačke povijesti prolazila je različite etapa duhovnog razvoja i djelovanja.
Crkvena općina ima organiziranu službu za vjernike, te stalnog župnika koji obavlja pastoralnu skrb te crkveni odbor (prezbiterij). U zajednici se redovito održava Bogoštovlje na Dan Gospodnji te za velike blagdane, proučavanja Svetoga pisama, predavanja sa posebnim naglaskom na rad sa ženama i mladima. Zajednica organizira katehetsku nastavu za pučkoškolce i srednjoškolce. Aktivna je u kulturnim aktivnostima i različitim projektima Crkve.
Na mjestu sadašnje crkve, stajala je druga, čija gradnja datira sa kraja 17. ili početka 
18. stoljeća. Na početku 19. stoljeća, crkva je bila premala, pa su 1808. započeli gradnju nove, na zanimljiv način. Radove nisu započeli rušenjem stare, nego su nad njom sagradili novu, iskoristivši staru kao skelu. Kada je nova crkva završena, staru su kroz vrata iznijeli van. Tragovi ove gradnje mogu se vidjeti u tornju današnje crkve. Crkva je obnovljena 1983. Godine 2001. je obnovljeno krovište župnog stana, a crkvena fasada je obnovljena 2009. Orgulje je 1862. načinio Lajos Moser, a obnoveljene su 2006.
Pored Reformirane crkve djeluje Rimokatolička crkva, i Pravoslavna crkva. Prema popisu pučanstva iz 2001. u Karancu živi 1065 osoba od toga: 429 Hrvata, 341 Srbin, 219 Mađara, te 76 ostalih.
Reformirana Crkva u Rumunjskoj (Romániai Református Egyház) sastoji se od dvije biskupije. Prema posljednjim statistikama iz 2002. ima 701.077 vjernika. Njezina je povijest dugačka, a zajednice su organizirane već oko 1540.g. Prva Sinoda je bila u Nagyenyed 1564. od kada službeno i organizirano djeluje na području današnje Rumunjske.
Tijekom 17. stoljeća Crkva je imala veliku duhovnu obnovu i uspostavljanje mnogih institucija i Crkvenih općina koje su djelatne i danas. Godine 1622. je ustrojena i Teološka akademija koja i danas školuje buduće službenike Crkve.
Težak period Crkva je imala tijekom komunizma kada je opljačkano puno imovine: zgrada, zemlje, a vjernici su bili proganjani i segregirani. Crkva je prije dolaska komunističke strahovlade imala više od petsto škola koje su pokradene. Kuriozitet je povijesti i činjenica da je rušenje totalitarističkog sustava u Rumunjskoj 1989. otpočeo pastor Reformirane crkve László Tőkés kasnije biskup, a danas zastupnik u Parlamentu EU. Nakon njegove iskre narod je zapalio plamen koji je srušio komunistički sustav, diktatora i masovnog ubojicu Nikolaea Causescua.
Biskupiju Erdély (Transilvanija s centrom Cluj) predvodi biskup dr. Pap Géza. Crkva je ustrojena u 16 seniorata u kojima djeluje 503 Crkvene općine, imaju više stotina filijala i dijaspora tj. zajednica vjernika koje nisu ustrojene kao Crkvene općine. U biskupiji služi više od 400 pastora.
Ova biskupija ima dvije osnovne škole, osam srednjih škola, te 31 instituciju i zakladu. Imaju svoj teološki fakultet, Protestantski teološki institut u Cluju, te socijalne ustanove i domove. Crkva ima šest đačkih domova od toga četiri djeluju i kao škole, te učiteljsku akademiju Babes-Bólyai. Biskupija posjeduje višu školu za crkvenu glazbu, višu medicinsku školu za asistenta liječnika opće prakse, te smjer hotelskog menađmenta. U tiskarskoj kući izdaju više desetaka naslova svake godine, te redovito tiskaju novine «üzenet-poruka» te imaju svoj radio.
Druga biskupija Királyhágómellék (Partium oko Orade) predvođena je od biskupa Csűri István. Biskupija ima devet seniorata, 282 Crkvene općine, u kojima služi 318 pastora. Imaju 34 crkvene institucije, i dvije visokoobrazovane institucije. Izdaju svoje novine Harangszó tj. Zvuk zvona.
U posljednjih dvadeset godina Reformirana Crkva u Rumunjskoj doživljava duhovnu i materijalnu obnovu. Dobro se razvija u pastoralnom, evangelizacionom i socijalnom angažmanu. Iako imaju izazove djeluje na dobrobit društvene zajednice.
Reformirana Crkva u Rumunjskoj članica je Svjetske alijanse Reformiranih Crkva te je vrlo aktivna u interkomunijskoj suradnji sa Evangeličkom Crkvom i ekumenskim nastojanjima sa Pravoslavnom te Rimokatoličkom Crkvom.
Reformirana kršćanska crkva u Slovačkoj (REFORMOVANÁ KRESŤANSKÁ CIRKEV NA SLOVENSKU) organizirano djeluje od vrjemena reformacije. Prema popisu stanovništva iz 2001. u Slovačkoj ima 109.735 vjernika Reformirane Crkve. Na nacionalnom nivou su organizirani u devet Seniorata, imaju 204 Crkvene općine, kojima služi 225 pastora, biskup je Farkaš Laslo, a biskupski ured je u Komarnu. Zajednica ima oko petsto prezbitera, izabranih laika, koji služe u Crkvenim općinama.
Crkva tiska dvije mjesečne tiskovine, i više periodika. Imaju pet osnovnih škola, dvije gimnazije, te vrtić. Teološki fakultet «Selye János» djeluju u okviru Univerziteta u Komarnu, tamo se školuju pastori i vjeroučitelji.
Misijsko - đakonski rad je dobro razvijen. U mjestu Jóka djeluje kuća «Dobrog pastira» koja je Dom za nezbrinutu djecu. Imaju odlično organiziranu službu za Rome i zatvorenike. U posljednjih petnaestak godina obnovili su više od 150 zagrada Crkvenih općina i škola, te izgradili 10 novih crvenih zgrada, i pastoralnih stanova. Zajednica ima dobro organiziranu službu za mlade, koja je organizirana kroz Centar za mladež Reformirane Crkve. Konferencijski centar za predavanja i poduke djeluje u Deregnyő. U spomen na velikog reformatora napravili su knjižnicu Jean Kalvin u Komarnu. Imaju tri staračka doma za skrb starih i nemoćnih od kojih je najveći u Hanvi, za više desetak korisnika.
Reformirana Crkva u Slovačkoj je članica ekumenskog vijeća Crkva u Slovačkoj, aktivna na području ekumenizma, te je članica Svjetske alijanse Reformiranih Crkava.
- Fotografije nekih od objekata Reformirane Crkve u Slovačkoj-
Jasmin Milić rođ. Delibašić je rođen 28. prosinca 1969.
U Tenji je sjedište njegove Crkve: Protestantske reformirane kršćanske crkve, koju je osnovao 2001. nakon što je isključen iz Reformirane kršćanske Crkve u Hrvatskoj čiji je bio član kraće od četiri godine. U Reformiranu Crkvu je primljen 1998, a isključen je 29. svibnja 2001.
Jasminu Miliću je pravomoćnom presudom Suda naloženo da vrati Crkvenu imovinu.
Iz presude BR XVII P-947/02-8: «Tuženik JASMIN MILIĆ iz Osijeka, F. Markovica 7, dužan je predati tužitelju REFORMIRANOJ KRŠĆANSKOJ CRKVI U RH, Biskupski ured Vinkovci, V. Nazora 31, sve službene crkvene dokumente i knjige tužitelja, crkve "Dobrog pastira" Osijek, ključeve ureda i bogomolje, i isplatiti protuvrijednost u novcu za prodani tužiteljev automobil marke "Ford tranzit" 2,3 TD u iznosu od 37.000,00 kuna, a navedene crkvene prostorije isprazniti od svih svojih stvari, kao i tužitelju naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 14.491,03 kuna, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.»
Sud je također utvrdio i sljedeće: «Nakon isključenja Jasmin Milić je otuđio i prisvoji crkvene knjige i pečat, te iste zloupotrebo i iskoristio na način da je bez odobrenja i ne obavijestivši biskupski ured, zatražio promjenu naziva poslovnog subjekta Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj Crkva dobro pastira u Kršćanski centra «Dobrog pastira». Na isti način je izvršio promjenu naziva vlasnika u zemljišnim knjigama.»
Cjelu presudu možete preuzeti – pritiskom -
Nakon što otuđenu crkvenu imovinu nije htio vratiti, izvršena je ovrha uz nazočnost djelatnika Policijske uprave, ovo su fotografije ovrhe.
Jasmin Milić se titulira sa dr.sci. Činjenica je da je svoj «doktorat» stekao na «školi» Hrišćanske baptističke Crkve Novi Sad u Srbiji, a «škola» nije priznata u Srbiji, koliko nam je poznato nema nikakvu akreditaciju što je vidljivo iz priloženog dokumenta nadležnog Ministarstva R. Srbije.
Dokument možete preuzeti – pritiskom -
Dokument možete pregledati – pritiskom -
Treći predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović 18. veljače 2010. svečano je prisegnuo te nakon toga održao svoj 
prvi državnički govor.
Nazočno je bilo 600 uzvanika te veliki broj građana. Među uzvanicima iz diplomatskog, političkog, gospodarskog, društvenog i kulturnog života, u ime Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj bio je g. Endre Langh biskup, koji se odazvao pozivu novog predsjednika.
U svom govoru predsjednik je dao temeljne odrednice svoje politike, te se osvrnuo na situaciju u kojoj se zemlja nalazi i put kojima bi se trebala kretati. Istaknuo je potrebu borbe protiv korupcije, važnost europske orijentiranosti zemlje, te pravdu i pravednost kao stupove društvene zajednice.
Hrvatska zemlja vjerskih sloboda
Iz govora ističemo dio koji se odnosi na pitanje religije. «Demokracija i doktrina ljudskih prava obuhvaćaju i vjerska i manjinska prava. Hrvatska je zemlja vjerskih sloboda. Vjerovanje ili nevjerovanje - pravo je svakoga građanina.
Sve vjerske zajednice imaju pravo na slobodu izražavanja vjere i potrebnu državnu potporu za ispunjenje svojih vjerskih potreba sukladno ekonomskim mogućnostima zemlje i načelu pravednosti.
Svaka diskriminacija, nacionalna, vjerska, spolna, prema seksualnoj orijentaciji, socijalnom ili regionalnom podrijetlu, ili iz bilo koje druge osnove, nedopustiva je i osobno ću joj, kao predsjednik Republike Hrvatske, biti zapreka.
Nacionalne manjine i njihova kultura bogatstvo su Hrvatske i sastavni dio ukupne hrvatske baštine. Nacionalne manjine sjajna su poveznica Hrvatske sa svojim matičnim državama, kao što je hrvatska dijaspora most koji Hrvatsku spaja s drugim zemljama.»
Reformirana Crkva u Hrvatskoj podržava viziju novog predsjednika posebno zbog toga što kao manjinska zajednica ujedinjuje sve one komponente koje je predsjednik istaknuo da se zalaže: ona je multinacionalna, višejezična, najstarija protestantska zajednica europske provenijencije, te je most suradnje prema drugačijima i različitim.
Prezbiterijanska Crkva SAD (The Presbyterian Church U.S.A.) je tijekom domovinskog rata slala pomoć socijalnim i karitativnim ustanovama te pomagala Hrvatsku, i bili velika pomoć i podrška Reformiranoj Crkvi u Hrvatskoj sa kojom je u bliskim odnosima.
Prezbiterijanska Crkva broji 2.3000.000 vjernika u više od 10.000 Crkvenih općina kojim služi 14.000 pastora. Organizirani u 173 prezbiterija (crkvenih područja) 16 sinoda, a Opća skupština (Sinoda) svih predstavnik crkve organizira se jednom godišnje. Crkva ima više desetaka tisuća prezbitera - starješina, laika izabranih u pastoralna vijeća i vodstvo zajednice sa pastorima.
Opći savjet Crkve pomaže u razvijanju različitih projekata te ima veliki spektar aktivnosti. Potiče vjernike i Crkvene općine na evangelizaciju i misiju, te aktivnosti u sklopu zajednice u kojoj djeluju. Temeljni interes ovog ureda je obnova postojećih Crkvenih općina te razvitak i ustroj novih. U bliskoj su povezanosti s prezbiterima: pastorima te izabranim laicima te pomažu zajednicama vjernika u duhovnoj obnovi i formiranju vjere.
Savjet pomaže zajednicama da se bolje integriraju u društveno okružje te u svojim nastojanjima odražavaju različitosti koje postoje u tom društvu. Imaju dobro organiziranu kapelansku službu u američkoj vojsci, Crkva ima agenciju za pomoć socijalno ugroženima te onima koji su pogođeni nepogodama. Presbyterian Disaster Relief je u mjesec dana nakon velike tragedije na Haitiu skupila $ 510,000 odnosno 2.840,000 KN te ostale materijalne pomoći.
Crkva ima 12 teoloških fakulteta, među kojima je i poznati The Princenton Theological Seminary. 
Ima svoju izdavačku kuću koja je podijeljena u tri nakladnika, godišnje tiskaju više od stotinu različitih naslova, te imaju svoje izdanje studijske Biblije. Tiskaju različite časopise koji su usmjereni ka poboljšanju duhovnog života vjernika. Crkva ima misijsku organizaciju koja prikuplja pomoć za različite projekte diljem svijeta, djeluje više od dvjesto godina. Imaju organiziran sustav financijske pomoći zajednicama, gdje Crkvene općine mogu dobiti pozajmice sa vrlo mali kamatnim stopama, povoljnijim nego u bankama. Na taj način mogu izgrađivati, obnavljati ili kupovati svoje bogoštovne i druge objekte za potrebe vjernika.
Prezbiterijanska Crkva nasljeđe i konfesionalni identitet ima u protestantskoj reformaciji 16.st. poznatoj kao kalvinizam, te je dio Svjetske alijanse Reformiranih Crkava. Ekumenski je nastrojena te vrlo aktivna u društvenom životu. Prezbiterijanska Crkva je dala čak deset predsjednika, te najviše potpredsjednika, njih dvanaest, SAD-a. Potrebno je istaknuti i predsjednika koji je najzaslužniji za rušenje komunizma Ronalda Regana koji je bio član Prezbiterijanske crkve.
Uz potporu biskupa i glavnog staratelja Crkve, te odobrenje Sinode Reformirane Crkve, pod vodstvom vlč. Stevena Kurtza, Amerikanca hrvatskog državljanstva, 1998. započinje organizirano djelovanje zajednice vjernika na području Tvrđe. Osnivanje Crkvene općine Tvrđa odobrila je Sinoda Reformirane kršćanske crkve u Hrvatskoj 20. veljače 1999.
V
lč. Steven Kurtz je svojim napornim radom, predanošću, nadahnutim propovijedima i biblijskim podukama, po milosti Božjoj okupljao vjernike na molitvu i Bogoštovlje. Za vrijeme njegova službovanja više je grupa iz Europe i SAD-a dolazilo služiti i svjedočilo vjeru u Boga. Vlč. Kurtz je financijski pomagao različite projekte i tiskanje knjiga, te pronašao donatore za kupovinu zgrade u ulici F. Markovića 7, koja je u početku bila u djelomičnom najmu. Financije za najam, a poslije i kupovinu zgrade, na nagovor i molbe vlč. Stevena Kurtza, osigurala je Prezbiterijanska Crkva USA. Ta je Crkva u bliskim odnosima sa Reformiranom Crkvom u Hrvatskoj.
Kako je služba vlč. Kurtza napredovala on si je za pomoćnike u Tvrđi u siječnju 1999. rukopoložio vlč. Brian Hellera i g. Jasmina Delibašića. Rukopolaganje za službu u Tvrđi obavljeno je uz asistenciju vlč. Borisa Gunjevića (tada evangeličkog đakona). Vlč. Brian Heller bio je jedan od stupova zajednice te je imao velikog uspjeha posebno među mladima. Oni su voljeli slušati njegove nabožne pjesme, lijepe propovijedi i biblijske poduke. Bio je i odličan prevoditelj te je kao stručnjak za praktična teološka pitanja sa žarom propovijedao i tumačio vjeru u Boga. Od ustrojavanja Crkvene općine zajednici su služili: vlč. Stevene Kurtz, vlč. Brian Heller, Jasmin Delibašić, vlč. Boris i Lidija Gunjević.
Dana 1. veljače 2010. u organizaciji udruge Glas roditelja za djecu – Zagreb (GROZD), te predstavnika Europskog parlamenta u Saboru i Vadi Republike Hrvatske održan je okrugli stol na temu: "Položaj obitelji, općeljudskih vrijednosti i ljudskih prava u procesu približavanja Hrvatske Europskoj Uniji“.
GROZD je 2008. pokrenu peticiju, u sklopu građanske inicijative, "Potpisujem Deklaraciju" kojoj je dalo podršku 202.409 građana Hrvatske. U toj se inicijativi potiče zaštita prava roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu s njihovim opredjeljenjem.
Skup su moderirali: gđa. Marija Petir, dr.sci. Goran Marić, u ime parlamenta te Ladislav Ilčić u ime udruge. Doprinos raspravi su dali predstavnici Europskog parlamenta, Sabora i Vlade Republike Hrvatske, predstavnici udruga civilnog društva, akademske zajednice, te predstavnici vjerskih zajednica. Anna Zaborska, Slovačka, Berndt Posselt, Njemačka, Antonio Cancian iz Italije, mons. Valter Župa, biskup krčki i predsjednik Vijeća za obitelj HBK, Aziz ef. Hasanović, glavni imam zagrebački i zamjenik muftije, pt. Branimir Bučanović, Reformirana Crkva, Catherine Vierling – savjetnica u Europskom Parlamentu, predstavnik Katoličkog zbora liječnika, prof. dr. Šimić, akademik Ježić, predstavnici parlamentarnih stranaka HDZ, SDP-a i kluba manjina.
U vladi Republike Hrvatske nazočne su primili dr.sci. Slobodan Uzelac sa svojim suradnicima te je predano 202.409 potpisa građana. Vlada je upoznata sa inicijativom, za koju ima razumijevanja, tim više što ju podržava toliki broj građana što joj daje na posebnoj težini.
GROZD je udruga koja se zalaže za promicanje obiteljskih vrijednosti te obitelj kao temeljne i najvažnije jedinke društva. Udruga se zalaže za stvaranje društvenog okružja po mjeri obitelji te će se obitelj cijeniti. Potiče zakonska riješena koja će uzimati u obzir dobro obitelji. Udruga se zaleže za promicanje obiteljskih vrijednosti koje se temelje na moralno-etičkim normama monoteističkih religija koje su ukorijenjene u našemu prostoru i ugrađene u kulturno nasljeđe.
Iz medija donosimo: IKA, Zadarski list, HRT.
-Fotografije događaja-
Ovogodišnja ekumenska nastojanja održana su od 18.-26. siječnja 2010. u: Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Samoboru, Mariji Bistrici i drugdje. Učestvovali su predstavnici sljedećih Crkava: Reformirane, Rimokatoličke, Hrvatske Starokatoličke, Pravoslavnih (Srpske, Bugarske i Makedonske), Evangeličke, te Baptisti i Evanđeosko-pentekostalni.
Cjeloviti prikaz pročitajte putem poveznice: Odjeci ekumenski nastojanja 2010.
Povodom smrti mons. Ivana Prenđe, iskrene izrazi sućuti, u ime Reformirane Crkve, Rimokatoličkoj Crkvi uputio je g. Endre Langh, biskup.
«Crkva je postala siromašnija bez njega. Ali je li doista siromašnija? Njegovo vjerno službovanje, njegova skromnost i hrabrost, njegova topla ljubav, kao Božji dar Crkvi, ostaje trajno u srcima mnogih. On je obogatio mnoge i van „vidljivih granica Katoličke Crkve“ ističe se u upućenoj poruci.
mons. Ivan Prenđa, rođen je 31. prosinca 1939. godine u Zemuniku Gornjem. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio je u Zadru. Katolički bogoslovni fakultet pohađao je u Zagrebu, gdje 1967. diplomirao teologiju. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1964. godine u Zadru. U Zadarskoj nadbiskupiji vršio je sijedeće službe: od 1964. do 1968. bio je župnik u Škabrnji, Nadinu i Smilčiću; od 1968. do 1970. duhovnik u Nadbiskupskom sjemeništu »Zmajević« u Zadru; od 1970. do 1992. ravnatelj istoga sjemeništa; od 1970. do 1972. kateheta mladih u Zadru; od 1981. do 1990. dopisnik Glasa Koncila; od 1970. do 1992. voditelj odjela za zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom 29. ožujka 1990., a biskupsko ređenje bilo je 9. lipnja iste godine u zadarskoj katedrali. Službu nadbiskupa Zadarske nadbiskupije preuzeo je 2. veljače 1996. godine.
Preminuo je 25. siječnja 2010. godine u Zagrebu u 71. godini života.
Reformirana Crkva poziva vjernike i ljude dobre volje da se uključe, ili nastave pomagati narodu Haitia svojim materijalnim donacijama i molitvama. Budući je novčana pomoć sada najpotrebnija, predlažemo da pomoć i dalje uplaćujete Hrvatskom Crvenom križu ili Caritasu.
Naše su molitve upućene Bogu za narod Haitia:
«Svemogući Gospodine Bože u svojoj milost pohodi narod Haitia, a sve one koji su stradali ili izgubili najbliže u ljubavi svojoj tješi. Molimo da ova nevolja bude poticaj za budući napredak i da mnogi dožive spasonosnu vjeru koja je tvoj dar.
Zahvaljujemo za sve one koji su svojim aktivnostima, radom i donacijama pritekli u pomoć ugroženima.
Molimo podari im snage da ustraju te spasu što je moguće više života.
Po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen!»
Priopćenje Hrvatskog Crvenog križa
«Potres jačine 7,3 prema Richteru pogodio je Haiti 12. siječnja. Hrvatski Crveni križ je 13. siječnja pokrenuo apel za prikupljanje pomoći. Zahvaljujemo svim građanima na pozivima u kojima se raspituju kako mogu pomoći unesrećenima na Haitiju. Pomoći možete:
Do 22. siječnja donirano je ukupno 2.618.452,00 kuna. Od tog iznosa građani, tvrtke, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i institucije ukupno su donirali 1.618.452,00 kuna, a Vlada Republike Hrvatske 1.000.000,00 kuna. Hrvatski Crveni križ zahvaljuje na svim donacijama. Prikupljena novčana sredstva bit će proslijeđena Međunarodnoj federaciji društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.»
Ovogodišnja ekumensko nastojanje nosi naslov; «Vi ste tomu svjedoci» Lk 24,48, a održavati će se od 18.-25. siječnja 2010. u: Zagrebu, Rijeci, Osijeku i drugdje. Učestvovati će: Reformirana, Evangelička, Rimokatolička i Pravoslavne Crkve te Baptisti i Evanđeoski pentekostalci. Ekumenizam je pokret među kršćanima, koji ima za nakanu promicati nauk Gospodina Isusa Krista kako je to izraženo u Evanđelju, te svjedočiti Boga svijetu koji je u potrazi za Istinom.
Sukladno motu želimo posvjedočiti o primjeru ekumenskih nastojanja iz kuta Reformirane Crkve. Povijest je ekumenskih nastojanja duga, te je prolazila 
različite etape razvoja. Reformirana Crkva je od samih početaka nastojanja bila uključena te je svojim doprinosom davala poticaj i oblikovala ekumenski pokret. Tradicionalne europske protestantske Crkve: Reformirana, Evangelička i Anglikanska najdalje su otišle u ekumenskim nastojanjima te svojim primjerom pokazuju kako se može i treba djelovati na tom području. Reformirana Crkva je sa Anglikanskom povezana kroz temelje teološkoga identiteta i prakse zajedništva posebno na britanskom otočju. Sa Evangeličkom Crkvom je u punom zajedništvu dugi niz stoljeća, a formalno od 1973. Tako su te zajednice u mnogim europskim zemljama ujedinjene, a krovna je organizacija Zajednica Protestantskih Crkva Europe. Jedan je primjera, kojega ističemo, Reformirana – Evangelička Crkva u Češkoj. Još su od početka dvadesetog stoljeća potpuno ujedinjeni vjernici Reformirane i Evangeličke Crkve te su po nazivu i načinu djelovanja zadržane posebnosti obiju zajednica.
Ekumenska nastojanja ne smiju biti izlika za prozelitizaciju ili nametanje vlastitog stava kao jedino ispravnoga; već mogućnost prihvaćanja, ne nužno i slijeđenja, posebnost drugih koji su po identitetu bliski. Temeljni preduvjet ekumenskog zajedništva očituje se u prihvaćanju i priznanju krštenja, koje je učinjeno po Trojstvenoj formuli. Vjera u božanstvo Isusa svakako je sljedeća bitna postavka na kojoj se gradi ekumenizam. Prihvaćanje posebnosti crkvene uprave, te razumijevanje da se istinska crvenost očituje u zajednici vjernika koja štuje Boga i Njemu se jednomu klanja. Takova je zajednica Kristova te može prepoznavati i odabirati službenike Riječi i sakramenta, a iz toga proizlazi njihova valjanost. Reformirana Crkva je po ovom pitanju jasna jer se valjani identitet zajednice očituje i u tomu što razumije kontinuitet Božjeg djelovanja od početaka pa tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva. Takova zajednica prepoznaje Bibliju kao Riječ Božju, ali i temeljna vjerovanja opće Crkve te konfesionalne posebnosti. Potrebno je naglasiti kako se ekumenizam ne može svjedočiti tamo gdje se ne poštuju, i nema različitosti. Tamo gdje postoji samo jedna religijska posebnost nema ekumenizma te se krivo i pristrano tumači. Zbog toga treba prihvaćati posebnost drugih, na što su pozvani svi, a posebno pripadnici većine.
Na kraju, kako biti svjedok ekumenizma u današnje vrijeme i našoj domovini? Tako što s tolerancijom svjedočimo vjeru u Boga na temelju onoga što poučava Sveto pismo. Promicanjem mira među ljudima. Zaštitom posebnosti i prava svih. Razumijevanjem kako različitosti obogaćuju i nisu prijetnja vlastitoj posebnosti.
Novom predsjedniku Republike Hrvatske, u ime Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj, čestitke je uputio predsjednik Sinode i biskup g. Endre Langh.
Ističe se zadovoljstvo što su građani Republike racionalno prosudili o tomu tko treba predstavljati zemlju u nadolazećem vrjemenu. U čestitci se ističe: «Svojom visokom kulturom i prefinjenim načinom vjerujemo da ćete moći čuti druge, te u krugu Vaših ovlaštenja koristiti vlast i utjecaj da se napokon s riječi se prijeđe na djelo, a Hrvatska postane pravna zemlja, jednakog zakona za sve, gdje će se bogatiti poštenim radom, a nepošteno stječeno sankcionirati.»
Priopćenje za javnost možete pročitati putem poveznice: Nova nada na hrvatski način.
Poslanje je Crkve svjedočiti vjeru u Boga te promicati istine Svetog pisma kako to naučava reformatorski nauk.
Sukladno svomu poslanju i činjenici da Reformirana Crkva u Hrvatskoj djeluje 460.g. te je tijekom domovinskoga rata, razmjerno imovini koju ima, prošla najveća razaranja. Naše aktivnosti su usmjerene ka duhovnoj obnovi domovine, pastoralnoj službi i izgradnji vjernika, te materijalnoj obnovi objekata Crkve. Neki objekti koji su porušeni tijekom domovinskoga rata devedesetih i još uvijek čekaju obnovu kao prostor CO u Bilju. Neki su crkveni objekti u lošem stanju i još uvijek čekaju obnovu kao primjer CO Brekinska i Velika Pisanica. Na žalost, još uvijek postoje prikriveni oblici segregacije naših vjernika i pojedinih vjerskih službenika.
Sve su aktivnosti Crkve usmjerene promoviranju vrijednosti kršćanskog – kalvinskog nauka i na taj način participiramo u duhovnoj obnovi naše domovine. Po Crkvenim općinama organizirano je Bogoštovlje, kateheza za djecu i mladež, koje se održavaju u Crkvi i školi, molitveni sastanci te poduke Svetoga pisma za odrasle. Crkva je organizirala više različitih sadržaja koji imaju za cilj očuvanje kulturne tradicije i posebnosti ljudi u pojedinim dijelovima naše domovine te edukativne aktivnosti. Održano je više konferencija i predavanja za žene, prezbitere i vjernike, te međunarodna konferenijca u sklopu Reformirane udruge žena. Kako bi naše informacije i stavovi bili dostupniji širokom krugu ljudi započeli smo medijski projekt web stranice. S posebnom pozornošću obilježili smo petstotu obljetnicu rođenje Jeana Calvina o čemu su Hrvatska televizija i radio napravili emisije.
Crkva je ustrojena u dva Senirorata: Slavonski i Baranjski te ima 24 Crkvene općine i 17 zajednica vjernika. Posjete Bogoštovlja i aktivnosti Crkve su zadovoljavajuće ali uvijek treba raditi na tomu da se više te novih vjernika uključi u život i poslanje Crkve.
2010. će biti teška u ekonomskom i društvenom smislu. Iako val nesigurnosti prožima sve više ljudi, želimo jasno poručiti kako je sve moguće uz Božju pomoć i mudro društveno djelovanje. Stoga uz želju da svima bude bolje i blagoslovljenije potičemo vjernike na promicanje vjere u Boga kao temelj svjetonazora, a sve građane na izgradnju civilnog društva, ljudskih prava, obrazovanja, pravde i rada kao sigurnog puta u bolje sutra.
Sve vjernika potičemo da u svojim molitvama iznose i sljedeće zazive:
Za mudrost i vodstvo u radu te izgradnji Božjega kraljevstva u našoj domovini.
Za duhovno obnovu društvene zajednice i mudro društveno djelovanje.
Za razvijanje službe i projekata koji će svjedočiti vjeru u Boga i reformatorski nauk.
(REFORMATSKA HRIŠĆANSKA CRKVA U SRBIJI)
Reformirani vjernici se naseljavaju na područje današnje Srbije 1750. Tada se organiziraju prve Crkvene općine, te ustrojavaju Seniorati. Kršćanski vjernici, reformirane konfesije, koje su inkvizitori proganjali s područja Erdelja (Transilvanija u Rumunjskoj), naseljavali su se uglavnom na području današnje Vojvodine (Bačka i Banat). Reformirani kršćani (kalvini) proganjani su zato što su srcem vjerovali i ustima ispovijedali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja i Otkupitelja.
Crkva danas broji 17 000 vjernika. Organizirana je po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, a između zasjedanja Sinode, koja je vrhovno tijelo Crkve. Zajednicu vodi Sinodalno vijeće na čelu kojeg je moderator odnosno biskup koji se bira na mandat od šest godina između svećenika. Postoje dva Seniorata: Bački i Banatski. Crkveni život je organiziran u više Crkvenih općina, a zajednice vjernika bez punovremene pastoralne skrbi se nazivaju dijaspora.
Crkveni život zajednice vjernika organiziran je kroz bogoštovne i pastoralne aktivnosti. Centar duhovnog života je Bogoštovlje koje se održava na Dan Gospodnji (nedjelja), te na velike kršćanske blagdane (Badnjak, Božić, Duhovi, Veliki petak, Uskrs, Dan reformacije). Proučavanje Svetog pisma je sastavni dio tjedne pobožnosti zajednice. Organiziran je vjeronauk, koji je i dio školskog kurikuluma za djecu i mlade. Vjeronauk se održava u Crkvenim općinama i školama. Konfirmacijske pouke se održavaju samo u Crkvenim općinama, cilj im je produbljivanje i poduka vjere što se potvrđuje kroz ispovijedanje vjere pred Crkvenom općinom.
Crkvene općine Bačkog seniorata su: Feketić s dijasporom Mali Iđoš; Maradik s dijasporama Beška i Nikinci; Stara Moravica s dijasporom Bačka Topola; Pačir s dijasporom Bajmok; Rumenka Subotica s dijasporama Senta, Novi Kneževac, Kanjiža, Ada, Horgoš, Čantavir i Bački Vinogradi; Novi Sad s dijasporama Budisava i Kać; Vrbas, sa Crvenkom i s dijasporama Bečej, Bačko Gradište, Kula i Srbobran; Sombor s dijasporom Sivac.
Crkvene općine Banatskog Seniorata su: Debeljača s dijasporom Beograd; Novi Itebej, s dijasporom Vrbica, Kikinda i Zrenjanin; Pančevo s dijasporama Skorenovac, Kovin i Gaj; Vojlovica s dijasporama Šušara, Vršac, Bela Crkva i Veliko Središte.
S obzirom na kulturni i vjerski identitet ističu se zajednice koje imaju kontinuirano višestoljetno djelovanje te su nositelji europske kršćanske kulture. Te crkve su: Srpska pravoslavna Crkva i druge Pravoslavne Crkve koje su kanonski ustrojene na području Srbije, Katolička Crkva (Rimokatolička i Grkokatolička), Slovačka evangelička Crkva a.v., Reformatska hrišćanska Crkva i Evangelička hrišćanska Crkva a.v. Pored navedenih registrirane su i priznate Židovska i Muslimanska zajednica. Ima i drugih vjerskih zajednica, 64 registriranih, te više desetaka neregistriranih, koje djeluju te imaju različite kršćanske ili nekršćanske predznake.
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, u Srbiji (ne računajući Kosovo), više od 90% pučanstva je kršćanske vjere: 84% pravoslavnih (6,4 milijuna), 6% rimokatolika (411 000) i 1,5% protestanata (81000 uglavnom luterani i kalvini). 5% je muslimana i 5% ostalih.
kateheze za djecu
kateheze za mlade
skup prezbitera
© Reformator.hr / siječanj 2010.
Svim vjernicima i ljudima dobro volje želimo svako dobro u nadolazećoj godini, s nadom i molitvom da se ekonomski problemi savladaju, a naša domovina doživi duhovnu obnovu.
REFORMIRANA KRŠĆANSKA (KALVINSKA) CRKVA U HRVATSKOJ
Poslušajte mp3 poruku Matejev prikaz Isusova rođenja: poveznica.
Pročitajte Isusovo rođenje prema Svetom pismu: poveznica.
© Reformator.hr / siječanj 2010.
