Reformirana Crkva (Magyarországi Református Egyház) druga je po veličini vjerska zajednica u Mađarskoj. U pučanstvu koje nasljeduje reformirani konfesionalni identitet, u jednoj naciji, ova je zajednica peta u svjetskim razmjerima. Ova je Crkva, kao i Reformirana Crkva u Hrvatskoj, dijelom konfesionalnog zajedništva ujedinjenog pod Svjetskom alijansom Reformiranih Crkva.
Konfesionalni je identitet izražen u dva temeljna standarda reformirane vjeroispovijedi: Heidelberškom katekizmu i II. Helvetskom vjeroispovijedanju. Prva je Sinoda održana u Debrecenu 1567. Crkva je ustrojena po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, a crkvene oblasti predstavlja biskup i glavni staratelj Crkve. Biskup se bira na mandat, 
šest godina, između pastora, a glavni staratelj od uglednih i aktivnih laika. Svaki pastor može biti izabran za biskupa ako je aktivno u pastoralnoj službi 10 godina. Za pastorsku i prezbitersku službu mogu se izabrati punopravni i aktivni članovi zajednice bez obzira na spol. Sinoda je zakonodavno i vrhovno tijelo Crkve, donosi zaključke i smjernice po pitanjima: vjere, prakse, uspostave Seniorata, službenih dokumenata Crkve itd. Članovi Crkvene općine biraju prezbitere i potvrđuju pastore, u Sinodu ulaze pastori i predstavnici Crkvenih općina. Crkvenu općinu predvodi prezbiterij koji je sastavljen od izabranih laika i pastora.
Zajednica je tijekom rane povijesti doživljavala problema i progonstva. Vjerska sloboda im je zagarantirana 1781. Ediktom Josipa II. Dolaskom nasilne i totalitarističke komunističke strahovlade, vjerska prava su bila negirana, ograničavana, a pastori i vjernici su se nalazili pod komunističkim pritiskom i progonom. Teror, divljanje i proganjanje vjernika zaustavljeno je 1990. Od tada se vjernicima jamči sloboda savjesti i vjeroispovijesti. Unatoč boljševičkom proganjanju, u povijesti neviđenoj pljački crkvene imovine, Crkva je opstala te je jedan od najvećih društvenih čimbenika i kohezivni faktor identiteta.
Danas Crkva broji oko 2.000.000, a diljem svijeta još oko 1.000.000 vjernika. Ima 27 Seniorata, 1200 Crkvenih općina, i 1420 crkvenih objekata. U glavnom gradu, Budimpešti, ustrojeno je 14 Crkvenih općina. Zajednica ima blagu tendenciju rasta, iako ne bez problema i izazova koje donosi današnje društvo.
Temelj je duhovnog života zajednice Bogoštovlje koje je usmjereno štovanju Svetoga Trojstva. Crkveni se život očituje i u katehetskom poučavanju svih dobnih skupina djece i mladeži, poduci Svetog pisma, molitvenim skupovima te različitim duhovnim i kulturnim aktivnostima. Njima se svjedoči vjera u Boga i bogato reformatorsko (kalvinsko) nasljeđe te zemlje. Crkva, kao i ostale istinski Reformirane Crkve, nasljeduje sakramentalnu teologiju. Djeca nakon krštenja prolaze sustav katehtetske naobrazbe te kroz konfirmaciju potvrđuju vjeru u Boga i savez koji je Bog s njima uspostavio po sakramentu krštenja, čime postaju punopravni članovi zajednica kojima je dopušteno participirati u sakramentu Večere Gospodnje.
Crkva je 1945. imala 1000 osnovnih škola sa 130.000 đaka, 14 srednjih škola sa 1500 učenika, 8 fakulteta za školovanje učitelja, 24 gimnazije, 2 ekonomska i 2 poljoprivredna fakulteta sa 8500 studenata. Komunistički sljedbenici su pokrali gotovo svu tu imovinu, te kroz dugi niz desetljeća nasilno ateizirali vjernike i branili rad crkvenih obrazovnih institucija. Poslije rušenja totalitarizma 1990. otpočela je obnova institucija i sustava koji pomaže u revitalizaciji Crkve i društvene zajednice.
Danas Reformirana Crkva u Mađarskoj ima više, od Crkve i Univerziteta, priznatih teoloških fakulteta u: Budimpešti, Debrecinu, Sarospatk, Rady, Paapa koji školuju više stotina studenta za pastoralnu službu, pohađanje teoloških fakulteta ima tendenciju rasta. Pastoralan edukacija traje 6 godina od kojih su 5 akademskih i 1 praktična. Nakon toga kandidati trebaju položiti prvi pastoralni ispit, pa služiti 1-3 godine u Crkvenoj općini potom imaju konačni pastoralni ispit te preuzimaju u potpunosti pastoralnu službu. Danas Crkva ima nekoliko desetaka vrtića za djecu u kojima radi oko 50 odgojiteljica. Imaju 33 pučke škole koju pohađa 7000 djece, a obrazuje ih 600 učitelja. Crkva posjeduje 20 gimnazija, te 15 studentskih domova sa više tisuća korisnika. Crkva ima više odmarališta za duhovnu obnovu jedan od njih je vrlo lijep uređen te smješten na "mađarskom moru" Balatonu: SDG Szarszo.
Humanitarni rad ili Đakonska služba vrlo je dobro razvijena. Briga za "krunu Božjeg stvaranja" temeljni je poticaj ove službe. Skrbe za više od 1500 korisnika ta imaju uposlenih 700 stručnih djelatnika. Posjeduju 5 domova za djecu s posebnim potrebama, 6 domova za stare i nemoćne, te 12 stambenih zajednica. Crkva ima organiziranu vojnu kapelansku službu.
Posjeduju izdavačku kuću: Tiskara Jean Kalvin. Svake godine tiskaju nekoliko stotina naslova: knjiga, brošura te različitu crkvenu literaturu, tisak za Crkvene općine i pastore, te različita teološka izdanja. Izdaju različite multimedijalne proizvode; kasete, CD-e i DVD-e. Redovito izdaju 4 crkvene tiskovine. Crkva tiska tjednik: (Reformátusok Lapja) koji se nalazi u slobodnoj prodaji. Pored toga imaju organiziran televizijski i radijski program.
Od mnogih projekata treba istaknuti i Mađarsko biblijsko društvo. Društvo je ekumensko, 11 Crkava su članice, a Reformirana Crkva je vrlo aktivna te daje najveći doprinos. Aktivnosti je u tom smjeru započela još davne 1590, veća reorganizacija bila je 1814. kada je ustrojeno Međunarodno biblijsko društvo, a moderno djelovanje započinje 1992. Biblijsko društvo od tog vremena do danas tiska godišnje više od 100.000 Biblija i različite biblijske literature.
Reformirana Crkva u Mađarskoj trajni je primjer i poticaj nasljedovanja vjere u Gospodina Isusa Krista te pokazatelj istinskog kalvinskog svjetonazora i vjere.
Reformator.hr / studeni 2009.
Zajednica je vjernika nazočna, u ovom malom slavonskom gradiću nedaleko Požege, od 1880.g.. Zajednica je vjernika ustrojena kao Crkvena općina, što znači da ima pravnu osobnost u sklopu Crkve, 1946.g. Prva je Bogomolja izgrađena 1900., a druga 1987. Tijekom više decenija, uskoro će biti 130.g., vjernici pobožno, predano i samozatajno, iako ne bez problema i izazova, žive poziv koji im je uputio Bog.
Iako Crkvena općina nije nikad imala stalnog pastoralnog službenika, a nerijetko su Bogoštovlje i ostale pastoralne službe sami obavljali; ipak predanim i ustrajnim radom vjernika zajednica živi. Od pastoralnih službenika koji su svojim radom ostavili traga na zajednici treba navesti sljedeće: vlč. Oldrich Gerža, vlč. Alois Erlich, vlč. Josef Prochaska, vlč. Plivelić, vlč. Petrović, vlč. Elenberger, vlč. Antonin Blažek, vlč. Bala Šandor, vlč. Heinrich Weitmann, vlč. Mihail Šipoš, vlč. Zoltan Szabo ml., te vlč. Endre Langh. Od zaslužnih prezbitera potrebno je istaknuti: Franju Varaka koji je služio zajednici 56.g., te Slavko Škrobak i Adamek, a danas Vlasta Štefanac.
Vjernici posjeduju iskrenu i predanu vjeru u Boga te nastoje živjeti pobožnim životom, iako to u destimulativnoj sredini nije uvijek lako. Bogoštovlja se odvijaju na Dan Gospodnji, i za velike kršćanske blagdane.
Reformator.hr / studeni 2009.
Povijesni događaj među kršćanima koji nasljeduj reformirani konfesionalni identitet, dogoditi će se u lipnju 2010.g.
Dogovorena je Sinoda ujedinjenja dviju veliki Alijansi Reformiranih Crkva: Svjetske Alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog savjeta (RES). Sinoda će biti održana u Grand Rapid, Mitchigen, SAD, na teološkom fakultetu The Calvin College, a nazočno će biti 1.000 delegata nacionalnih Sinoda. Poticaj je za ovu Sinodu zapis Svetoga pisma: "Jedinstvo Duha svezom mira!" Ef 4,3
SARC povezuje Reformirane Crkve koje nasljeduju konfesionalni identitet izražen u temeljnim vjerovanjima i konfesijama Reformirane Crkve. SARC ujedinjuje oko 75.000.000 aktivnih vjernika diljem svijeta. RES, također, nasljeduje identični konfesionalni identitet i kršćansku tradiciju proizašlu iz europske reformacije 16.st. poznatu kao kalvinizam, povezuje 5.000.000 aktivnih vjernika u 25 zemalja i 41 nacionalnih Sinoda.
Nakon ujedinjenja svjetska zajednica Reformirana Crkva će pod svojim okriljem imati 80.000.000 aktivnih vjernika, i 250 nacionalnih Sinoda Reformiranih Crkava diljem svijeta. Centralni ured će i dalje biti u "Kalvinskom Rimu" odnosno gradu reformacije: Ženevi. Naziv će biti Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC), imena nacionalnih Crkva ostaju nepromijenjena. Potrebno je naglasiti da je broj reformiranih vjernika i Crkvi veći jer svi nisu pod ovom organizacijom.
Ovo je prvi veći korak oko pripremanja punog ujedinjena se Evangeličkom Crkvom (augsburške vijeroisovijedi) na globalnom nivou koji se može očekivati u nadolazećima godinama. Evangelička Crkva na svjetskom nivou broji 68.300.000 vjernika. Reformirana i Evangelička Crkva puno zajedništvo već prakticiraju na mnogim nacionalnim nivoima kroz Leuenburški konkordij po kojemu su ove Crkve u punom eklezijalnom, pastoralnom i sakramentalnom zajedništvu.
Reformirana Crkva je putem Prezbiterijanske Crkve Škotske, koja je jedna od službenih Crkava u Velikoj Britaniji, u punom zajedništvu s Anglikanskom Crkvom koja broji 80.000.000 vjernika. Episkopalna Crkva kroz svojih 39 izjava vjere potvrđuje kalvinski nauk. Razlikuje se po većem naglasku na liturgijskom Bogoštovlju i epsikopalnoj strukturi, za razliku od Reformiranih Crkava koje Sinodu smatraju svojim episkopatom i vrhovnim autoritetom. Sinodu čine delegati Crkvenih općina i pastori (svećenici), a Crkvu vodi moderator ili biskup koji se bira na mandat između pastora.
Reformirana kršćanska (kalvinska) Crkva u Hrvatskoj dio je ovog velikog zajedništva, te nasljeduje autentičan konfesionalni identitet i neprekinuti tijek djelovanja na području naše domovine od 16. stoljeća. Prve su zajednice osnivane oko 1540. a prva Sinoda je bila 1550. Reformirana Crkva je bila nazočna u različitim dijelovima Hrvatske, te je tijekom svoje prošlosti prolazila različite nevolje i kušnje od bezbožnika i kumiropoklonika svoga doba. Budući je opstala do današnjih dana trajno je svjedočanstva predane vjere u Gospodina Isusa Krista i pokazatelj kršćanskih - kalvinskih vrijednosti te iskrene i pobožne vjere koja "pomiče brjegove".
Više o Svjetskoj zajednici Reformiranih Crkava možete saznati putem web POVEZNICE.
Reformator.hr / studeni 2009.
12. studenoga 2009. službeno počinje kampanja za suzbijanje diskriminacije pučkog pravobranitelja i Centra za mirovne studije koju je izradila reklamna agencija Bruketa i Žinić OM.
Diljem Hrvatske po javnim površinama bit će raspoređeni plakati provokativnih sadržaja i dijelit će se letci koji će svratiti pozornost hrvatskim građanima na Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. godine kada je ulogu središnjeg tijela za provođenje istoga preuzeo pučki pravobranitelj.
Želja i nastojanja za promicanjem ljudskih prava, pa među njima i vjerskih, nije došla sama od sebe. Nakon propasti komunističkog sustava, koji je otvoreno ustao protiv duhovnih vrijednosti, zatirao građanska te posebno vjerska prava na kraju se sam od sebe urušio. Jednostavno, stigla ga je Božja osuda! Proces tranzicije u građansko društvo pa time i ka slobodi savjesti i vjere, svih građana i svih religija, odvijao se pozitivno, ali sporo i ne bez problema.
Hrvatska je potpisnica UN-ove deklaracije o ljudskim pravima, te više konvencija koje promiču i štite vjerska i druga prava, one su po snazi iznad domaćih zakona. Ustav Republike Hrvatske daje dobru podlogu za zaštitu svih građana i njihovih uvjerenja i vjerovanja. Zakonom se brani diskriminacija u šest područja: Vjere i svjetonazora, spola, rase i etničke pozadine, dobi, invaliditeta i spolne orijentacije. Svi oblici diskriminacije bilo direktne ili indirektne su zabranjeni. Zakon o suzbijanju diskriminacije jasno je definirao oblike diskriminacije: izravna, neizravna, segregacija, uznemiravanje, spolna, poticanje na diskriminaciju, prenesena te zbog pogrješne predodžbe.
Kad proučimo pravne dokumente onda bi mogli reći da je sve u savršenom redu, ipak, praksa je ponekad u raskoraku sa deklariranim, stoga STOP SVIM OBLICIMA DISKRIMINACIJE!
ZAKON O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE
Ove se godine mnoge nacije i ljudi s ponosom prisjećaju pada komunizma, te početka tranzicije prema demokraciji i tržišnom gospodarstvu. Pad je komunističkog jednoumlja donio povećanje društvenog standarda, slobodu misli i izražavanja te perspektivnije društveno okružje.
Komunistički je sustav utemeljen na pljački i otimačini privatnog vlasništva, proganjanju, zlostavljanju i ubijanju neistomišljenika. Komunisti su ograničavali i branili slobodu savjesti, mišljenja i vjeroispovijedi. Posebno su širili mržnju prema religiji, te proganjali i obezvređivali vjernike. Mnogi su pobožni ljudi i neistomišljenici bili mučeni i proganjani. Komunizam je ateističku ideologiju nametao ljudima te im kroz sustav društvene indoktrinacije i pranja mozga ograničavao kreativno i kritičko mišljenje.
Iako je Marx bio rasist i mrzitelj Slavena, kuriozitet je povijesti da je njegova ideologija upravo među slavenskim narodima pustila najdublje korijene koji su ju na kraju odbacili. Komunistički je sustav, diljem svijeta, smaknuo više od 100.000.000 ljudi. Mnogo više ih je prošlo različite psihičke i fizičke torture. Komunistička je ideologija danas opstala u Sjevernoj Koreji i Kubi, iako postoji u Kini bitno je modificirana te se ne možemo govoriti o komunističkom sustavu u pravom smislu te riječi.
Na žalost postoje i danas, 20 godina nakon sloma strahovlade, oni koji su u službi propagande, obrane takvog poretka ili relativiziranja zločina komunizma. Oni čine ono što se u komunizmu i socijalizmu nije smjelo, pa na neki način zloupotrebljavaju demokratski sustav: slobodno izražavaju svoje mišljenje čak i onda kada se radi o zabludi, te koriste slobodu izražavanja koja postoji samo u demokratskim zemljama kako bi širili nazadne i destruktivne ideje.
Potrebno je istaknuti da je brojčano i ideološki najveći zločini protiv čovječnosti u Europi i svijetu počinjen od strane komunista, pa ih se može usporediti sa fašističkim. Komunistička je ideologija bila totalitarna i antikršćanska.
Reformirana Crkva (u Europi ali i Hrvatskoj) je pretrpjela mnogo štete tijekom komunizma koji je legalizirao krađu imovine, nasilnu ateizaciju, progone i ubojstva neistomišljenika. Američki predsjednik Ronald Reagan bio je jedan od najzaslužnijih ljudi za dokrajčivanje totalitarizma. Kao kršćanin - prezbiterijanac (kalvin) bio je odan idealima slobodnog društva, slobode svijesti i vjeroispovijesti te slobodnog mišljenja i govora.
Ukoliko se želite više informirati o zločinima komunističkog sustava posjetite izvrstan multimedijalni web o žrtvama komunističke strahovlade i nasilja: The Victims of Communism Memorial Foundation.
Reformator.hr / studeni 2009.
Prema istraživanjima Europskog instituta za obiteljsku politiku, samo u zemljama Europske unije, učinjeno je više od 1.200.000 pobačaja u 2007. Ako se napraviti realistična projekcija, sa sigurnošću možemo ustvrditi da je u proteklih deset godina samo na kontinentu zapadne "civilizacije" eutanizirano djece veličine manje europske zemlje, dakle govorimo o minimalno 5.000.000 onih koje bi jednom mogli postati odrasli ljudi.
Budući ljudi u Hrvatskoj vole misliti o sebi kao o moralnim vertikalama i uzorima konzervativizma, ma što god to značilo, treba podsjetiti na činjenicu da je od 1995.-2005. putem pobačaja oduzeto pravo na život ukupnom broju od 156.233 djece. Usporedbe radi u Karlovačkoj županiji živi 141.787 osoba. Jedino što u ovoj moralnoj bijedi ohrabruje je činjenica da svake godine lagano pada broj ovakvih postupaka. Prema postojećem zakonu u Hrvatskoj se smije izvršiti pobačaj u bolnici i bez odobrenja komisije za trudnoću koja traje više od 2 mjeseca, preciznije do 10 tjedana.
Oduzeti pravo na život onomu tko ima ima potencijal postati čovjek moralno je dvojbeno. Na žalost neki od onih koji slove kao slabiji spol kada su u mogućnosti pokazati "snagu" čine to na najokrutniji način, pri tomu oduzimajući pravo na život najslabijima. Ne postoji niti jedan racionalan niti vjerski razlog kojim bi se mogao odobriti i podržati čin umorstva nerođenog djeteta, koji se odvija na najodvratniji način.
Ipak, ovomu pitanju ne treba pristupati senzacionalistički ili ekstremistički, nego pokušati sagledati problem iz različitih uglova.
U tom smislu ne treba se zalagati za apsolutnu zabranu pobačaja, jer postoje iznimni slučajevi kada je nužan zbog zaštite života i zdravlja majke. Ali uvijek iznova treba podsjećati na odgovorno ponašanje kako u općem tako i spolnom životu, te je preuzimanje odgovornosti za ponašanje pokazatelj zrelosti uma i duha.
Stoga treba zaključiti: pobačaj je jedan od najgorih oblika oduzimanja prava na život, provođenja nasilja i ograničavanja prava najslabijih. Zato ako se trudnoća dogodi, a nije ugrožen život majke, ne radi se o slučajevima zlostavljanja; oduzimanje je prava na život, zametku koji ima potencijal da ga ostvari, moralno i kršćanski neprihvatljivo!
Reformator.hr / studeni 2009.
Zajednica je vjernika predana u vjerskom i društvenom životu ovog slavonskoga mjesta Općine Vladislavci. Za ispunjavanje vjerskih potreba redovito se organizira Služba Božja, Molitveni sastanak, Proučavanje Biblije, vjeronauk za djecu i mladež. U cilju društvenog angažmana imaju zbor, dramsku sekcije te kulturno društvo.
Povodom Dana reformacije vjeroučenici su posjetili šetalište sa povijesnim prikazom reformacije i Reformiranu crkvu u Lugu, te grob Juliane Borko na groblju u Kopačevu gdje su se upoznali sa životopisom, molitvama i pjesmama autorice.
Bogoštovlje s Večerom Gospodnjom bilo je uljepšano programom djece koja su pjevala i recitirala o reformatorima i djela reformatora. Župljani su slušali prikaz jednog djela „Zrcalo istinitog popstva!” Mihajla Starine, poznatog reformatora šesnaestog stoljeća koji je djelovao na području Slavonije.
Jedan od zanimljivijih vijesti je popravak tornja Crkvene općine. Toranj i krov je obnovljen prije 8.g. sredstvima Ministarstva kulture, prosvjete i športa, a posredovanjem Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika iz Osijeka.
Budući nije dobro postavljen, došlo je do urušavanja. Zbog toga su se vjernici morali organizirati i pronaći pomoć za popravak. Zahvaljujući milosti svemogućega Boga, angažmanu pastora i zajednice vjernika pomoć je došla od Đakonske službe Reformirane Crkve Mađarske, Javne vatrogasne postrojbe Osijek te Županije Osiječko-Baranjske.
Ovim putem prezbiterij i vjernici Crkvene općine slave Boga Stvoritelja sveg živog i neživog za milost, dar vjere i spasenja. Posebno se zahvaljuju svima onima koji su svojim radom pomogli da zajednica bude aktivna, a prostor mjesto okupljanja, molitve i slavljenja Boga; vjernika te svih ljudi dobre volje.
Reformator.hr / studeni 2009.
Reformirana Crkva u Češkoj (Českobratarska Cirkev Evangelicka), je u bliskom zajedništvu sa Reformiranom Crkvom u Hrvatskoj, ima oko 120,000 vjernika, koji su organizirani u 260 Crkvenih općina te ustrojeni u 14 seniorata. Jedna je od najvećih organiziranih povijesnih kršćanskih Crkva u Češkoj. To je ujedinjena Crkva vjernika reformirane (helvetske) i evangeličke (augsburške) vjeroispovijedi čije je ujedinjene formalizirano 1918.
Crkva ima dobro razvijenu đakonsku službu organiziranu u 33 centra za socijalnu skrb starih, nemoćnih i mladih. Posjeduje više odmarališta i različiti centara za duhovnu obnovu i edukaciju. Imaju 7 osnovnih i srednjih škola, a teološki fakultet je 
licenciran od Crkve i Univerziteta. Pastoralne i djelatnike za rad u domovima socijalne skrbi obrazuju u sklopu Praškog univerziteta. Crkva ima razvijenu tiskarsku djelatnost, izdaju 7 časopisa, te knjige iz pastoralnog i teološkoga područja.
Tijekom komunističke represije pokradeno je dosta crkvene imovine i zemlje, a mnogi su vjernici bili zlostavljani. Tako su neki kroz sustav komunističke indoktrinacije i pranja mozga izgubili konfesionalni identitet, a veliki se dio iselio na zapada. Ipak je opstala zajednica vjernika koji su predani i vjerni Bogu. Zanimljiv je kuriozitet povijesti da su tijekom tog sustava pastori imali državne plaće, a tako je i danas, u rangu učitelja.
Zajednica svojim radom svjedoči poslanje Kristove Crkve, daje primjer ostalim protestantskim Crkvama kako djelovati i surađivati te graditi zajedništvo među onima koji nasljeduj blizak konfesionalni identitet. Svojim djelovanjem nastoji očuvati tradicionalne vrijednosti, te odgovoriti na zahtjeve modernog vremena.
Reformator.hr / studeni 2009.
Bjeliševac je malo mjesto nedaleko Kutjeva. Zajednica vjernika postoji od 1880.g. Ustrojena je kao Crkvena općina Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Hrvatskoj 1992.g. Tijekom više decenija postojanja zajednica obavlja temeljnu svrhu postojanja; služiti vjernicima u ispunjavanju njihovih duhovnih potreba.
Njezina je povijest zanimljiva, pa su se tako vjernici do 1946. skupljali u školi u obližnjem mjestu Tominovac, tada su komunisti zabranili vjernicima da obavljaju svoje vjerske potrebe. Tako su se do 1970. vjernici okupljali po kućama. Od 1970.-2003. služba je vjernicima obavljana u neadekvatnim prostorima.
2003. završena je najvažnija etapa u izgradnji pastoralnog centara za bogoštovne, katehetske i pastoralne potrebe. U skoroj je budućnosti u planu uređenje prostora ispred crkve; postavljanje ograde i popločavanje prostora što bi donijelo funkcionalnosti te uljepšalo izgled. U bližoj je budućnosti u planu uređenje potkrovlja te izgradnja dodatnih prostorija za pastoralne i katehetske potrebe.
Mnogi su prezbiteri služili zajednici, među njima je potrebo istaknuti sljedeće: Jan Škrobak, Varak Franjo, Jan Adamek, Slavko Škrobak i Zdenka Pagač.
Crkvena općina putem svojih pastoralnih službenika i prezbiterija nastoji svjedočiti sredini u kojoj živi. Tako se redovito odvija Bogoštovlje na Dan Gospodnji, te prigodna povodom kršćanskih blagdana. Zajednica redovito organizira vjeronauk za djecu polaznike pučke te mlade polaznike srednje škole. Vjernici pokazuju aktivan interes za vjeru te većina redovito pohađa Bogoštovlje.
Ovim putem prezbiterij i vjernici Crkvene općine slave Boga našeg Stvoritelja za milost, dar vjere i spasenja. Zahvaljuju svima onima koji su svojim radom pomogli da zajednica bude živa i aktivna, a prostor mjesto okupljanja, molitve i Bogoštovlja vjernika te svih ljudi dobre volje.
Reformator.hr / studeni 2009.
Reformirana Crkva je obilježila Dan reformacije prigodnim bogoštovljima i predavanjima povezanih sa ovim značajnim datumom. Propovijedi su usmjerene ka pojašnjavanju reformatorskog nauka i značajnostima koje je donijela reformacija.
Iako je 31. listopad sastavni dio evangeličke (luteranske) tradicije rado je prihvaćen u Reformiranoj Crkvi koja je u intekromunijskim i bliskim vezama te punom zajedništvu sa Evangeličkom Crkvom.
Dana reformacije podsjeća na povijesni događaj kada je Martin Luther, 31. listopada 1517., na tada uobičajen način iznio stavove, sažete u 95 teza, na vrata župne zgrade u Wittenbergu. Biblijska uvjerenja koja je propovijedao brzo su se širila, budući je bilo mnogo onih koji se nisu slagali tadašnjim naučavanjima i praksom Crkve.
Luther je svoju teologiju temeljio na nauku Svetoga pisma i prihvaćanju onih dijelova tradicije i učiteljstva koji nisu bili u suprotnosti sa Biblijom. Sukladno učenju apostola Pavla naučavao je da je vjera uvjet spasenja: Gal 2,15-21, a Biblija iznad tradicije i učiteljstva te izvor naučavanja. Zalagao se za nauk apostola Petra o svećenstvu svih vjernika: 1.Pt 2,9.
Odbacio je nauk o transupstancijaciji, te naučavao konsupstancijaciju ili mističnu nazočnost Krista u elementima kruha i vina. Odbacio je crkveni red kako je shvaćen od Rimokatoličke Crkve, celibat klera, i papine ovlasti u Njemačkoj.
