Četvrtina bavarskog stanovništva izjašnjava pripadnost protestantskoj vjeroispovijesti (evangelici i kalvini), što je slično kao u Mađarskoj (tamo su većina kalvini). Iz toga se može zaključiti kako je protestantizam imao i ima utjecaj u Bavarskoj. Crkvu predstavlja zemaljski biskup, sa sjedištem u Münchenu, a postoji i nekoliko regionalnih biskupa.
Kao pokrajinska crkva (Seniorata), jedna je od 24 članica Evangeličke crkve Njemačke (EKD). Protestantska crkva u Bavarskoj (evangelici i reformirani) ima više od 2 i pol milijuna članova u više od 1500 Crkvenih općina. Protestanta ima najviše u Münchenu, te u regijama Frankija i Švabija.
Gradovi Nürnberg (Frankija) i Augsburg (Švabija) imali su važnu ulogu tijekom reformacije. Žestoka protureformacija je nasiljem i zlostavljanjem nastojala konvertirati protestante. Kao i u ostatku Njemačke, Crkva ujedinjuje vjernike evangeličke (luteranske) i reformirane (kalvinske) konfesije. Reformiranih vjernika koji pripadaju bavarskoj sinodi je oko 12.000 u 13 Crkvenih općina. Ured se moderatora (biskupa) nalazi u Nürnbergu. Crkva surađuje sa sestrinskim reformiranim crkvama u Češkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, i drugdje.
Crkva se financira od svojih vjernika iz „crkvenog poreza“ koji prikuplja bavarska porezna uprava od deklariranih pripadnika.
Za reformirane kršćane u Bavarskoj bitan je slijedeći moto: Riječ i ništa kao Riječ i zaista cijela Riječ - Das Wort und nichts als das Wort und zwar das ganze Wort. Božja Riječ je temelj na kojem se gradi reformirana vjerska tradicija, a središnje mjesto u Bogoštovlju ima Sveto pismo, isto tako u životu Crkve te svakoga vjernika. Reformirano Bogoštovlje proizlaze iz Riječi Božje, a crkvene su strukture i liturgija jednostavni. Takva jednostavnost se vidi i u Evangeličko-reformiranoj općini u Münchenu koja se nalazi blizu samog središta grada i Evangeličke (luteranske) crkve Sv. Mateja. U Münchenu protestanti (luterani i kalvini) čine oko 13% stanovništva.
Crkva u Augsburgu je važna jer je u tom gradu 1555. godine potpisan tzv. Augsburški vjerski mir, uspostavivši načelo: Čija regija, njegova religija - Cuius regio, eius religio. Unatoč protureformaciji, brojni hugenoti (francuski kalvini) pronašli su svoju slobodu u bavarskim protestantskim područjima kao što su primjerice Bayreuth, Erlangen, Schwabach i Wilhelmsdorf.
Sinoda ujedinjenja dviju Alijansi Reformiranih Crkva: Svjetske Alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog vijeća (REV) održana je u Grand Rapid, Michigan, SAD, na teološkom fakultetu The Calvin College, od 18.-28. lipnja 2010. Nazočno je bilo više od tisuću delegata nacionalnih Sinoda. Poticaj za Sinodu je bio zapis Svetoga pisma: "Jedinstvo Duha svezom mira!" Ef 4,3.
Saznajte više putem - POVEZNICE -
Reformirana Crkva u Francuskoj ima povijest isprepletenu progonima i segregacijom te svjedočanstvom i mučeništvom za vjeru u Gospodina Isusa Krista.
Povijesni pogled
Prvi začetci organiziranog djelovanja, po sinodalno - prezbiterijalnom načelu sežu u 1555.g. Francuzi su sa velikim interesom prihvaćali protestantizam. Tako je 1562.g. došlo do progona protestanata te nasilnog gušenja slobode savjesti. Vrhunac progona se dogodio 1572., kada je bio organiziran genocid nad Hugenotima, francuskim kalvinima.
Godine 1685. oduzeta im je sloboda vjere i Bogoštovlja zajamčena Ediktom nanteškim po kojemu su od 1598. smjeli prakticirati slobodu savjesti i vjeroispovijedi. Povjesničari tvrde kako je tada bilo oko 900 000 reformiranih vjernika. Zbog odluke Luja XIV, više od 250 000 se iselilo u civilizirane zemlje u kojima im je bila zajamčena sloboda savjesti, mišljenja i vjeroispovijedi: Velika Britanija, Nizozemska, Njemačka itd. Segregacija, progoni i zlostavljanje trajali su do Francuske revolucije, te im je tada trajno zajamčena sloboda savjesti i vjere. Iako zvuči nevjerojatno, ali je činjenica, da je Napoleon 1787. godine priznao reformiranu i evangeličku konfesiju. Nakon toga vrjemena razvili su različite crkvene institucije, socijalnu i misijsku službu.
Od 1905. je na snazi odvojenost religije i države, te nema službene Crkve ili religije. Taj se sekularizam pojavio, između ostalog, i zbog grijeha prošlosti te progona protestanata.
Crkva danas
Život je Crkve danas organiziran oko Bogoštovlja, proučavanja Svetoga pisama, katehetskih pouka, te svjedočenja vjere kroz đakonsku službu, i društvene manifestacije. Crkva je organizirana po sinodalno-prezbiterijalnom načelu, a crkvena se uprava dijeli između vjerskih službenika i članova zajednice.
Reformirana Crkva u Francuskoj broji 350.000 vjernika, organiziranih u 400 Crkvenih općina koje imaju 360 pastoralnih službenika, te su podijeljeni u osam crkvenih oblasti, a nacionala sinoda je vrhovni autoritet Crkve. Imaju Visoko teološko učilište koje je dio Univerziteta u Parizu na kojemu školuju vjerske službenike, a crkvene aktivnosti i institucije se uzdržavaju od priloga članstva. Uključeni su u zajedništvo sa drugim Crkvama kroz Protestantsku federaciju te učestvuju u projektima društvenog, edukativnog i misijskog sadržaja. Od 2007. vode progovore sa Evangeličkom (luteranskom) Crkvom oko stvaranja zajedničke organizacije na državnom nivou. Ekumenska nastojanja sa Rimokatoličkom Crkvom danas su dobra, a postoje pozitivni primjeri suradnje na lokalnoj razini.
Pored ove ima i drugih protestantskih Crkva, a značajnije su: Crkva Augsburške vjeroispovijedi Alsace i Lorraine (više od 200 000 vjernika), Evangelička luteranska Crkva Francuske (oko 40 000 vjernika), Reformirana Crkva Alsace i Lorraine (oko 40 000 vjernika). Pored navedenih prisutne su i sljedeće Crkve: Anglikanska, Pravoslavna, Ujedinjena metodistička, te različite anbaptističke zajednice.
Prema posljednjim istraživanjima u Francuskoj živi 62.028.000, a statistike iz 2004. govore o tomu kako je 64,3 posto rimokatolika, od kojih 8 posto prakticira vjeru, onih koji nisu religiozni te ateista, iako to nisu iste kategorije, ima 27 posto, muslimana 4,3 posto, protestanata 1,9 posto, budista 1 posto, Židova 0,6 posto, Jehovinih svjedoka 0,4 posto, pravoslavnih 0,2 posto i ostalih 0,3 posto.
Saznajte više o Hugenotima -PRITISKOM-
Reformirana Crkva u Švicarskoj ustrojena je po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, te je legislativo ujedinjena s Evangeličkom (luteranskom) Crkvom.
Crkva ima dvadeset pet seniorata (kantona), a jedan je metodistički. Od 1920. godine Crkva je ujedinjena u Federaciji švicarskih protestantskih crkava (Fédération des Églises protestantes de Suisse) koja predstavlja Crkvu pred državom i u međunarodnim odnosima. Svaki Seniorat (kantonalna crkva) ima predsjednika. Lokalne župe (Crkvene općine) imaju autonomije u okviru sinodalnog ustroja. Crkva je članica je Svjetske alijanse Reformiranih Crkava (po novom Svjetska zajednica Reformiranih Crkava) čije sjedište je u Ženevi. Bogoštovna liturgija je jednostavna i usmjerena na propovijedanje Svetog pisma s naglaskom na nauk Evanđelja, što je dužnost pastora, dok prezbiteri zajedno s pastorima upravljaju Crkvenim općinama.
Temeljna vjerovanja, pored tradicionalnih kršćanskih i protestantski, koja prihvaćaju švicarski kalvini su II. Helvetsko vjerovanje i Heidelberški katekizam, oni su utemeljeni na nauku Svetoga pisma. Reformirana Crkva u Švicarskoj broji više od 2.500,000 vjernika.
Reformirana Crkva je kroz prošlost, a tako i danas utjecajna zajednica i dala je bitan doprinos izgradnji švicarske kulture i nasljeđa po kojem je poznata izvan svojih granica. U konfesionalno raznolikoj zemlji, reformirani kršćani čine trećinu stanovništva, pogotovo u kantonima Bern, Schaffhausen, Vaud, Lausanne, Aargau, Zűrich, Basel, Neuchatel i Ženevi. Udjeli u stanovništvu variraju kod obje konfesije, a tradicionalna slika stroge teritorijalne podijeljenost dviju konfesija zamijenjena je ekumenskim suživotom katolika i protestanata, zajedno sa ostalima.
Reformirana Crkva u Švicarskoj održava ekumenske odnose sa: Rimokatoličkom, Starokatoličkom, Pravoslavnom te ostalim Crkvama. Pored krovne organizacije Reformirane Crkva članica je i Zajednice protestantskih crkava Europe, Konferencije europskih crkva, Svjetskog savjeta Crkava, te blisko surađuje sa susjednim Crkvama reformiranog i evangeličkog nasljeđa.
Kratka povijest i pogled
Tradicija Reformirane crkve proizlazi iz protestantske reformacije 16. stoljeća koja je ostavila tragove u brojnim zemljama Europe i šire.
Švicarski kantoni su bili izvorište kalvinizma kao značajnog pravca teološke misli i prakse reformacije. Glavni su promotori švicarske reformacije bili Ulrich Zwingli u Zűrichu i Jean Calvin u Ženevi. Poznata imena švicarske reformacije također su bili Heinrich Bullinger, Johannes Oecolampadius, Berchtold Haller, Niklaus Manuel, Martin Bucer, Joachim Vadian, William Farel, Teodor Beza i drugi. Jean Calvin je postavio teološke temelje reformirane konfesije i kalvinizma kao teološkog pravca nazvanog prema njegovom imenu.
Kalvin i ostali reformatori stavljali su naglasak na suverenost Božju kao temelj nauka, odnosno Boga koji je u providnosti svoje volje sve predodredio, a tako i spasenje. Temelj kršćanske spoznaje je Sveto pismo koje za reformatore predstavlja jedino mjerilo vjere odnosno vrijednosni standard za provedbu reformacije.
Švicarska reformacija je nastavak pokreta za reformu kršćanstva koja se javila u Njemačkoj i Švicarskoj. Reformatori su željeli oživjeti ideale prvog kršćanstva, a to je nauk Evanđelja kao temelj Svetog pisma. To je značilo i vraćanje kredibiliteta Crkve, odnosno njezinog prave misije u društvu.
Kršćanska uvjerenja i stavovi prema društvu bili su važni za Švicarce, a posebno reformirane, jer su se tako donosili društvene promjene. Taj je preporod kršćanstva značio duhovnu obnovu stanovnika te napredak u svim segmentima društva, što je vidljivo i danas.
U Austriji se 4,7% stanovništva izjašnjava protestantima. Reformacija je ostavila duboke tragove od samih početaka. Većina stanovnika je prihvatila protestantizam u 16. stoljeću, ali Habsburška dinastija je nakon Tridentskog sabora pokrenula snažni pokret protureformacije s ciljem uništavanja i proganjana po vjerskoj osnovi protestanata na svojim prostorima.
Tek je Patent o toleranciji koji je 1781. godine donio Josip II. značio je nadu za austrijske protestante i priliku za slobodno održanje kao manjine i prakticiranje svoje pobožnosti. Dodatni korak prema vjerskoj toleranciji je učinio car Franjo Josip I. Kada je 1861. godine izdao tzv. Protestantski patent. Današnji odnosi Crkve i države su regulirani 1961. godine tzv. Zakonom o protestantima kojime se garantira sloboda Crkve u slobodnoj državi.
Broj protestanata je u 19. i 20. stoljeću bio u porastu iz nekoliko razloga. Jedan je svakako pripojenje pokrajine Gradišće Austriji 1921. godine. Drugi se odnosi na veliku konverziju i prihvaćanje na protestantske pobožnosti. Treći se odnosi na dolazak prognanih Austrijanaca i Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata s područja koja su okupirali komunisti. Usporedbe radi, 1900. je u Austriji bilo 107.000 protestanata, 1938. 341.000, 1945. je zbog rata broj pao na 332.000, kako bi pripadnika te konfesije 1950. bilo 411 000 odnosno 430.000 1962. godine.
Danas su većina Austrijanaca rimokatolici (oko dvije trećine stanovništva). Ipak, čini se da je povijesno stanje duha austrijskog naroda drugačije i da je sklonost reformatorskom nauku i kulturi prevladavala premda su protestanti bili pod sustavnim pritiscima i kontinuiranom segregacijom.
Evangelička crkva u Austriji obuhvaća protestante augsburške (luteranske) i helvetske (kalvinske) konfesije sa 356.000 članova. Najveći udio izjašnjenih protestanata od 14% je u pokrajini Gradišće, a mnogo ih je i u Koruškoj i Gornoj Austriji. Brojčano je najviše pripadnika u Beču (77.000). Crkva je organizirana prema prezbiterijalno-sindalnoj strukturi upravljanja
Reformirana Crkva Ukrajine organizirano djeluje od vrjemena reformacije. Prva Sinoda bila je 1552.g. u Beregovu. Najznačajniji reformatori su bili Kálmáncsehi Sánta Márton i Radán Balázs.
Crkva je organizirana po sinodalno-prezbiterijalnom načelu, ima 108 Crkvenih općina, a prema posljednjim statistikama broji 130.000 vjernika. Oni su organizirani u tri Seniorata (Bereg, Ung, Máramaros-Ugocsa). Zajednici vjernika služi 69 pastora, što je veliki porast s obzirom da je prije petnaest godina bilo 24. Crkva ima 140 vjeroučitelja, koji tjedno poučavaju 700 sati kateheze za 9000 djece upisanih na reformirani vjeronauk. Djeluje više od 100 orguljaša, voditelja rada sa mladima, službenika za rad sa djecom, te đakona.
Nakon pada ateističkog sustava koji je proganjao, segregirao i zlostavljao vjernike, od 1990. pa na ovamo imali su više duhovnih probuđenja, te strjelovit rast u svim područjima službe. Najvažnija je zadaća evangelizacijska-misijska služba što je i strategija opstanka zajednice vjernika.
Djelovanje i službe
Imaju organizirane grupe za rad s mladima, te Bogoštovlje u sklopu Crkvenih općina za mlade. Organiziraju osposobljavanje suradnika za rad s mladima pri Crkvenim općinama. Redovito organiziraju molitvene skupove (silencije) što je temelj duhovnog probuđenja i obnove, te dane duhovne obnove za mlade. Često organiziraju ulične evangelizacije, kampove (tabore) i konferencije za mlade. Aktivnosti organizira i koordinira ured za rad s mladima: Reformirana organizacija za mladež, a osnovana je 15.veljače 2002. u Balazsér.
Crkva nekoliko puta godišnje organizira tjedan evangelizacije i duhovne obnove, dane molitvenih skupova te Biblijsku školu za odrasle. U sklopu Crkve djeluje Plavi križ, organizacija za rad s alkoholičarima, te dobro organizirana karitativna služba za Rome i ostale građane Ukrajine. Misija dijaspore sustavno organizira službu i rad sa zajednicama vjernika koje nisu organizirane kao Crkvene općine.
Medijski rad crkve organiziran je kroz tiskaru i radio «Sinaj». Tiskaju više naslova svake godine. Radio ima 24 sata programa. Organizirano djeluju u bolnicama, a rad sa ženama je koordiniran kroz Reformiranu udrugu žena. Ustrojen je ured za rad s prezbiterima, vjeroučiteljima, i pomoćnicima u pastoralnoj službi.
Crkva ima muzej, arhivu, i tri zaklade: za pomoć djeci i mladima, siromašnima te talentiranim u znanosti i poduzetništvu. Četiri konferencijska centra: Béthel Balazsér, Sion Rát, Immanuel Aklihegy, Tanulmányi központ Csonkapapi Népfőiskola. Društvenoj zajednici i vjernicima su ponudili pet vrtića, te četiri osnovne škole i gimnazije. Đakonska služba se koordinira kroz Centar đakonske službe. Reformirana Crkva Ukrajine je ustrojila dva doma za nezbrinutu djecu Milosrdni Samaritanac, dom za stare i nemoćne, te Centar za spašavanje od prirodnih katastrofa koji djeluje u koordinaciji sa državnim vlastima. Imaju organiziranu medicinsku službu za prvu pomoć. Pučka kuhinja Reformirane Crkve dnevno priprema obroke za tisuću korisnika, a obroci se besplatno dijele beskućnicima.
Reformirana Crkva u Ukrajini ekumenski je nastrojena, u suradnji sa Pravoslavnom Crkvom, koja je većinska zajednica u Ukrajini. Ukrajina broji 46.222.000 građana od toga su: 46% pravoslavci, 6% grkokatolici, 1% rimokatolici, 2% protestanti, 1% muslimani, 0,5% Židovi. 42,5% su bez religije, ateisti, te različiti oblici nedefinirane religioznosti.
Reformirana Crkva u Rumunjskoj (Romániai Református Egyház) sastoji se od dvije biskupije. Prema posljednjim statistikama iz 2002. ima 701.077 vjernika. Njezina je povijest dugačka, a zajednice su organizirane već oko 1540.g. Prva Sinoda je bila u Nagyenyed 1564. od kada službeno i organizirano djeluje na području današnje Rumunjske.
Tijekom 17. stoljeća Crkva je imala veliku duhovnu obnovu i uspostavljanje mnogih institucija i Crkvenih općina koje su djelatne i danas. Godine 1622. je ustrojena i Teološka akademija koja i danas školuje buduće službenike Crkve.
Težak period Crkva je imala tijekom komunizma kada je opljačkano puno imovine: zgrada, zemlje, a vjernici su bili proganjani i segregirani. Crkva je prije dolaska komunističke strahovlade imala više od petsto škola koje su pokradene. Kuriozitet je povijesti i činjenica da je rušenje totalitarističkog sustava u Rumunjskoj 1989. otpočeo pastor Reformirane crkve László Tőkés kasnije biskup, a danas zastupnik u Parlamentu EU. Nakon njegove iskre narod je zapalio plamen koji je srušio komunistički sustav, diktatora i masovnog ubojicu Nikolaea Causescua.
Biskupiju Erdély (Transilvanija s centrom Cluj) predvodi biskup dr. Pap Géza. Crkva je ustrojena u 16 seniorata u kojima djeluje 503 Crkvene općine, imaju više stotina filijala i dijaspora tj. zajednica vjernika koje nisu ustrojene kao Crkvene općine. U biskupiji služi više od 400 pastora.
Ova biskupija ima dvije osnovne škole, osam srednjih škola, te 31 instituciju i zakladu. Imaju svoj teološki fakultet, Protestantski teološki institut u Cluju, te socijalne ustanove i domove. Crkva ima šest đačkih domova od toga četiri djeluju i kao škole, te učiteljsku akademiju Babes-Bólyai. Biskupija posjeduje višu školu za crkvenu glazbu, višu medicinsku školu za asistenta liječnika opće prakse, te smjer hotelskog menađmenta. U tiskarskoj kući izdaju više desetaka naslova svake godine, te redovito tiskaju novine «üzenet-poruka» te imaju svoj radio.
Druga biskupija Királyhágómellék (Partium oko Orade) predvođena je od biskupa Csűri István. Biskupija ima devet seniorata, 282 Crkvene općine, u kojima služi 318 pastora. Imaju 34 crkvene institucije, i dvije visokoobrazovane institucije. Izdaju svoje novine Harangszó tj. Zvuk zvona.
U posljednjih dvadeset godina Reformirana Crkva u Rumunjskoj doživljava duhovnu i materijalnu obnovu. Dobro se razvija u pastoralnom, evangelizacionom i socijalnom angažmanu. Iako imaju izazove djeluje na dobrobit društvene zajednice.
Reformirana Crkva u Rumunjskoj članica je Svjetske alijanse Reformiranih Crkva te je vrlo aktivna u interkomunijskoj suradnji sa Evangeličkom Crkvom i ekumenskim nastojanjima sa Pravoslavnom te Rimokatoličkom Crkvom.
Reformirana kršćanska crkva u Slovačkoj (REFORMOVANÁ KRESŤANSKÁ CIRKEV NA SLOVENSKU) organizirano djeluje od vrjemena reformacije. Prema popisu stanovništva iz 2001. u Slovačkoj ima 109.735 vjernika Reformirane Crkve. Na nacionalnom nivou su organizirani u devet Seniorat, imaju 204 Crkvene općine, kojima služi 225 pastora, biskup je Farkaš Laslo, a biskupski ured je u Komarnu. Zajednica ima oko petsto prezbitera, izabranih laika, koji služe u Crkvenim općinama.
Crkva tiska dvije mjesečne tiskovine, i više periodika. Imaju pet osnovnih škola, dvije gimnazije, te vrtić. Teološki fakultet «Selye János» djeluju u okviru Univerziteta u Komarnu, tamo se školuju pastori i vjeroučitelji.
Misijsko - đakonski rad je dobro razvijen. U mjestu Jóka djeluje kuća «Dobrog pastira» koja je Dom za nezbrinutu djecu. Imaju odlično organiziranu službu za Rome i zatvorenike. U posljednjih petnaestak godina obnovili su više od 150 zagrada Crkvenih općina i škola, te izgradili 10 novih crvenih zgrada, i pastoralnih stanova. Zajednica ima dobro organiziranu službu za mlade, koja je organizirana kroz Centar za mladež Reformirane Crkve. Konferencijski centar za predavanja i poduke djeluje u Deregnyő. U spomen na velikog reformatora napravili su knjižnicu Jean Kalvin u Komarnu. Imaju tri staračka dom za skrb starih i nemoćnih od kojih je najveći u Hanvi, za više desetak korisnika.
Reformirana Crkva u Slovačkoj je članica ekumenskog vijeća Crkva u Slovačkoj, aktivna na području ekumenizma, te je članica Svjetske alijanse Reformiranih Crkava.
- Fotografije nekih od objekata Reformirane Crkve u Slovačkoj-
Prezbiterijanska Crkva SAD (The Presbyterian Church U.S.A.) je tijekom domovinskog rata slala pomoć socijalnim i karitativnim ustanovama te pomagala Hrvatsku, i bili velika pomoć i podrška Reformiranoj Crkvi u Hrvatskoj sa kojom je u bliskim odnosima.
Prezbiterijanska Crkva broji 2.3000.000 vjernika u više od 10.000 Crkvenih općina kojim služi 14.000 pastora. Organizirani u 173 prezbiterija (crkvenih područja) 16 sinoda, a Opća skupština (Sinoda) svih predstavnik crkve organizira se jednom godišnje. Crkva ima više desetaka tisuća prezbitera - starješina, laika izabranih u pastoralna vijeća i vodstvo zajednice sa pastorima.
Opći savjet Crkve pomaže u razvijanju različitih projekata te ima veliki spektar aktivnosti. Potiče vjernike i Crkvene općine na evangelizaciju i misiju, te aktivnosti u sklopu zajednice u kojoj djeluju. Temeljni interes ovog ureda je obnova postojećih Crkvenih općina te razvitak i ustroj novih. U bliskoj su povezanosti s prezbiterima: pastorima te izabranim laicima te pomažu zajednicama vjernika u duhovnoj obnovi i formiranju vjere.
Savjet pomaže zajednicama da se bolje integriraju u društveno okružje te u svojim nastojanjima odražavaju različitosti koje postoje u tom društvu. Imaju dobro organiziranu kapelansku službu u američkoj vojsci, Crkva ima agenciju za pomoć socijalno ugroženima te onima koji su pogođeni nepogodama. Presbyterian Disaster Relief je u mjesec dana nakon velike tragedije na Haitiu skupila $ 510,000 odnosno 2.840,000 KN te ostale materijalne pomoći.
Crkva ima 12 teoloških fakulteta, među kojima je i poznati The Princenton Theological Seminary. 
Ima svoju izdavačku kuću koja je podijeljena u tri nakladnika, godišnje tiskaju više od stotinu različitih naslova, te imaju svoje izdanje studijske Biblije. Tiskaju različite časopise koji su usmjereni ka poboljšanju duhovnog života vjernika. Crkva ima misijsku organizaciju koja prikuplja pomoć za različite projekte diljem svijeta, djeluje više od dvjesto godina. Imaju organiziran sustav financijske pomoći zajednicama, gdje Crkvene općine mogu dobiti pozajmice sa vrlo mali kamatnim stopama, povoljnijim nego u bankama. Na taj način mogu izgrađivati, obnavljati ili kupovati svoje bogoštovne i druge objekte za potrebe vjernika.
Prezbiterijanska Crkva nasljeđe i konfesionalni identitet ima u protestantskoj reformaciji 16.st. poznatoj kao kalvinizam, te je dio Svjetske alijanse Reformiranih Crkava. Ekumenski je nastrojena te vrlo aktivna u društvenom životu. Prezbiterijanska Crkva je dala čak deset predsjednika, te najviše potpredsjednika, njih dvanaest, SAD-a. Potrebno je istaknuti i predsjednika koji je najzaslužniji za rušenje komunizma Ronalda Regana koji je bio član Prezbiterijanske crkve.
(REFORMATSKA HRIŠĆANSKA CRKVA U SRBIJI)
Reformirani vjernici se naseljavaju na područje današnje Srbije 1750. Tada se organiziraju prve Crkvene općine, te ustrojavaju Seniorati. Kršćanski vjernici, reformirane konfesije, koje su inkvizitori proganjali s područja Erdelja (Transilvanija u Rumunjskoj), naseljavali su se uglavnom na području današnje Vojvodine (Bačka i Banat). Reformirani kršćani (kalvini) proganjani su zato što su srcem vjerovali i ustima ispovijedali Gospodina Isusa Krista za Spasitelja i Otkupitelja.
Crkva danas broji 17 000 vjernika. Organizirana je po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, a između zasjedanja Sinode, koja je vrhovno tijelo Crkve, zajednicu vodi Sinodalno vijeće na čelu kojeg je moderator odnosno biskup koji se bira na mandat od šest godina između svećenika. Postoje dva Seniorata: Bački i Banatski. Crkveni život je organiziran u više Crkvenih općina, a zajednice vjernika bez punovremene pastoralne skrbi se nazivaju dijaspora.
Crkveni život zajednice vjernika organiziran je kroz bogoštovne i pastoralne aktivnosti. Centar duhovnog života je Bogoštovlje koje se održava na Dan Gospodnji (nedjelja), te na velike kršćanske blagdane (Badnjak, Božić, Duhovi, Veliki petak, Uskrs, Dan reformacije). Proučavanje Svetog pisma je sastavni dio tjedne pobožnosti zajednice. Organiziran je vjeronauk, koji je i dio školskog kurikuluma za djecu i mlade. Vjeronauk se održava u Crkvenim općinama i školama. Konfirmacijske pouke se održavaju samo u Crkvenim općinama, cilj im je produbljivanje i poduka vjere što se potvrđuje kroz ispovijedanje vjere pred Crkvenom općinom.
Crkvene općine Bačkog seniorata su: Feketić s dijasporom Mali Iđoš; Maradik s dijasporama Beška i Nikinci; Stara Moravica s dijasporom Bačka Topola; Pačir s dijasporom Bajmok; Rumenka Subotica s dijasporama Senta, Novi Kneževac, Kanjiža, Ada, Horgoš, Čantavir i Bački Vinogradi; Novi Sad s dijasporama Budisava i Kać; Vrbas, sa Crvenkom i s dijasporama Bečej, Bačko Gradište, Kula i Srbobran; Sombor s dijasporom Sivac.
Crkvene općine Banatskog Seniorata su: Debeljača s dijasporom Beograd; Novi Itebej, s dijasporom Vrbica, Kikinda i Zrenjanin; Pančevo s dijasporama Skorenovac, Kovin i Gaj; Vojlovica s dijasporama Šušara, Vršac, Bela Crkva i Veliko Središte.
S obzirom na kulturni i vjerski identitet ističu se zajednice koje imaju kontinuirano višestoljetno djelovanje te su nositelji europske kršćanske kulture. Te crkve su: Srpska pravoslavna Crkva i druge Pravoslavne Crkve koje su kanonski ustrojene na području Srbije, Katolička Crkva (Rimokatolička i Grkokatolička), Slovačka evangelička Crkva a.v., Reformatska hrišćanska Crkva i Evangelička hrišćanska Crkva a.v. Pored navedenih registrirane su i priznate Židovska i Muslimanska zajednica. Ima i drugih vjerskih zajednica, 64 registriranih, te više desetaka neregistriranih, koje djeluju te imaju različite kršćanske ili nekršćanske predznake.
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine, u Srbiji (ne računajući Kosovo), više od 90% pučanstva je kršćanske vjere: 84% pravoslavnih (6,4 milijuna), 6% rimokatolika (411 000) i 1,5% protestanata (uglavnom luterani i kalvini). 5% je muslimana i 5% ostalih.
kateheze za djecu
kateheze za mlade
skup prezbitera
© Reformator.hr / siječanj 2010.
Reformirana Crkva (Magyarországi Református Egyház) druga je po veličini vjerska zajednica u Mađarskoj. U pučanstvu koje nasljeduje reformirani konfesionalni identitet, u jednoj naciji, ova je zajednica peta u svjetskim razmjerima. Ova je Crkva, kao i Reformirana Crkva u Hrvatskoj, dijelom konfesionalnog zajedništva ujedinjenog pod Svjetskom alijansom Reformiranih Crkva.
Konfesionalni je identitet izražen u dva temeljna standarda reformirane vjeroispovijedi: Heidelberškom katekizmu i II. Helvetskom vjeroispovijedanju. Prva je Sinoda održana u Debrecenu 1567. Crkva je ustrojena po sinodalno-prezbiterijalnom ustroju, a crkvene oblasti predstavlja biskup i glavni staratelj Crkve. Biskup se bira na mandat, 
šest godina, između pastora, a glavni staratelj od uglednih i aktivnih laika. Svaki pastor može biti izabran za biskupa ako je aktivno u pastoralnoj službi 10 godina. Za pastorsku i prezbitersku službu mogu se izabrati punopravni i aktivni članovi zajednice bez obzira na spol. Sinoda je zakonodavno i vrhovno tijelo Crkve, donosi zaključke i smjernice po pitanjima: vjere, prakse, uspostave Seniorata, službenih dokumenata Crkve itd. Članovi Crkvene općine biraju prezbitere i potvrđuju pastore, u Sinodu ulaze pastori i predstavnici Crkvenih općina. Crkvenu općinu predvodi prezbiterij koji je sastavljen od izabranih laika i pastora.
Zajednica je tijekom rane povijesti doživljavala problema i progonstva. Vjerska sloboda im je zagarantirana 1781. Ediktom Josipa II. Dolaskom nasilne i totalitarističke komunističke strahovlade, vjerska prava su bila negirana, ograničavana, a pastori i vjernici su se nalazili pod komunističkim pritiskom i progonom. Teror, divljanje i proganjanje vjernika zaustavljeno je 1990. Od tada se vjernicima jamči sloboda savjesti i vjeroispovijesti. Unatoč boljševičkom proganjanju, u povijesti neviđenoj pljački crkvene imovine, Crkva je opstala te je jedan od najvećih društvenih čimbenika i kohezivni faktor identiteta.
Danas Crkva broji oko 2.000.000, a diljem svijeta još oko 1.000.000 vjernika. Ima 27 Seniorata, 1200 Crkvenih općina, i 1420 crkvenih objekata. U glavnom gradu, Budimpešti, ustrojeno je 14 Crkvenih općina. Zajednica ima blagu tendenciju rasta, iako ne bez problema i izazova koje donosi današnje društvo.
Temelj je duhovnog života zajednice Bogoštovlje koje je usmjereno štovanju Svetoga Trojstva. Crkveni se život očituje i u katehetskom poučavanju svih dobnih skupina djece i mladeži, poduci Svetog pisma, molitvenim skupovima te različitim duhovnim i kulturnim aktivnostima. Njima se svjedoči vjera u Boga i bogato reformatorsko (kalvinsko) nasljeđe te zemlje. Crkva, kao i ostale istinski Reformirane Crkve, nasljeduje sakramentalnu teologiju. Djeca nakon krštenja prolaze sustav katehtetske naobrazbe te kroz konfirmaciju potvrđuju vjeru u Boga i savez koji je Bog s njima uspostavio po sakramentu krštenja, čime postaju punopravni članovi zajednica kojima je dopušteno participirati u sakramentu Večere Gospodnje.
Crkva je 1945. imala 1000 osnovnih škola sa 130.000 đaka, 14 srednjih škola sa 1500 učenika, 8 fakulteta za školovanje učitelja, 24 gimnazije, 2 ekonomska i 2 poljoprivredna fakulteta sa 8500 studenata. Komunistički sljedbenici su pokrali gotovo svu tu imovinu, te kroz dugi niz desetljeća nasilno ateizirali vjernike i branili rad crkvenih obrazovnih institucija. Poslije rušenja totalitarizma 1990. otpočela je obnova institucija i sustava koji pomaže u revitalizaciji Crkve i društvene zajednice.
Danas Reformirana Crkva u Mađarskoj ima više, od Crkve i Univerziteta, priznatih teoloških fakulteta u: Budimpešti, Debrecinu, Sarospatk, Rady, Paapa koji školuju više stotina studenta za pastoralnu službu, pohađanje teoloških fakulteta ima tendenciju rasta. Pastoralan edukacija traje 6 godina od kojih su 5 akademskih i 1 praktična. Nakon toga kandidati trebaju položiti prvi pastoralni ispit, pa služiti 1-3 godine u Crkvenoj općini potom imaju konačni pastoralni ispit te preuzimaju u potpunosti pastoralnu službu. Danas Crkva ima nekoliko desetaka vrtića za djecu u kojima radi oko 50 odgojiteljica. Imaju 33 pučke škole koju pohađa 7000 djece, a obrazuje ih 600 učitelja. Crkva posjeduje 20 gimnazija, te 15 studentskih domova sa više tisuća korisnika. Crkva ima više odmarališta za duhovnu obnovu jedan od njih je vrlo lijep uređen te smješten na "mađarskom moru" Balatonu: SDG Szarszo.
Humanitarni rad ili Đakonska služba vrlo je dobro razvijena. Briga za "krunu Božjeg stvaranja" temeljni je poticaj ove službe. Skrbe za više od 1500 korisnika ta imaju uposlenih 700 stručnih djelatnika. Posjeduju 5 domova za djecu s posebnim potrebama, 6 domova za stare i nemoćne, te 12 stambenih zajednica. Crkva ima organiziranu vojnu kapelansku službu.
Posjeduju izdavačku kuću: Tiskara Jean Kalvin. Svake godine tiskaju nekoliko stotina naslova: knjiga, brošura te različitu crkvenu literaturu, tisak za Crkvene općine i pastore, te različita teološka izdanja. Izdaju različite multimedijalne proizvode; kasete, CD-e i DVD-e. Redovito izdaju 4 crkvene tiskovine. Crkva tiska tjednik: (Reformátusok Lapja) koji se nalazi u slobodnoj prodaji. Pored toga imaju organiziran televizijski i radijski program.
Od mnogih projekata treba istaknuti i Mađarsko biblijsko društvo. Društvo je ekumensko, 11 Crkava su članice, a Reformirana Crkva je vrlo aktivna te daje najveći doprinos. Aktivnosti je u tom smjeru započela još davne 1590, veća reorganizacija bila je 1814. kada je ustrojeno Međunarodno biblijsko društvo, a moderno djelovanje započinje 1992. Biblijsko društvo od tog vremena do danas tiska godišnje više od 100.000 Biblija i različite biblijske literature.
Reformirana Crkva u Mađarskoj trajni je primjer i poticaj nasljedovanja vjere u Gospodina Isusa Krista te pokazatelj istinskog kalvinskog svjetonazora i vjere.
© Reformator.hr / studeni 2009.
Povijesni događaj među kršćanima koji nasljeduj reformirani konfesionalni identitet, dogoditi će se u lipnju 2010.g.
Dogovorena je Sinoda ujedinjenja dviju veliki Alijansi Reformiranih Crkva: Svjetske Alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog savjeta (RES). Sinoda će biti održana u Grand Rapid, Mitchigen, SAD, na teološkom fakultetu The Calvin College, a nazočno će biti 1.000 delegata nacionalnih Sinoda. Poticaj je za ovu Sinodu zapis Svetoga pisma: "Jedinstvo Duha svezom mira!" Ef 4,3
SARC povezuje Reformirane Crkve koje nasljeduju konfesionalni identitet izražen u temeljnim vjerovanjima i konfesijama Reformirane Crkve. SARC ujedinjuje oko 75.000.000 aktivnih vjernika diljem svijeta. RES, također, nasljeduje identični konfesionalni identitet i kršćansku tradiciju proizašlu iz europske reformacije 16.st. poznatu kao kalvinizam, povezuje 5.000.000 aktivnih vjernika u 25 zemalja i 41 nacionalnih Sinoda.
Nakon ujedinjenja svjetska zajednica Reformirana Crkva će pod svojim okriljem imati 80.000.000 aktivnih vjernika, i 250 nacionalnih Sinoda Reformiranih Crkava diljem svijeta. Centralni ured će i dalje biti u "Kalvinskom Rimu" odnosno gradu reformacije: Ženevi. Naziv će biti Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC), imena nacionalnih Crkva ostaju nepromijenjena. Potrebno je naglasiti da je broj reformiranih vjernika i Crkvi veći jer svi nisu pod ovom organizacijom.
Ovo je prvi veći korak oko pripremanja punog ujedinjena se Evangeličkom Crkvom (augsburške vijeroisovijedi) na globalnom nivou koji se može očekivati u nadolazećima godinama. Evangelička Crkva na svjetskom nivou broji 68.300.000 vjernika. Reformirana i Evangelička Crkva puno zajedništvo već prakticiraju na mnogim nacionalnim nivoima kroz Leuenburški konkordij po kojemu su ove Crkve u punom eklezijalnom, pastoralnom i sakramentalnom zajedništvu.
Reformirana Crkva je putem Prezbiterijanske Crkve Škotske, koja je jedna od službenih Crkava u Velikoj Britaniji, u punom zajedništvu s Anglikanskom Crkvom koja broji 80.000.000 vjernika. Episkopalna Crkva kroz svojih 39 izjava vjere potvrđuje kalvinski nauk. Razlikuje se po većem naglasku na liturgijskom Bogoštovlju i epsikopalnoj strukturi, za razliku od Reformiranih Crkava koje Sinodu smatraju svojim episkopatom i vrhovnim autoritetom. Sinodu čine delegati Crkvenih općina i pastori (svećenici), a Crkvu vodi moderator ili biskup koji se bira na mandat između pastora.
Reformirana kršćanska (kalvinska) Crkva u Hrvatskoj dio je ovog velikog zajedništva, te nasljeduje autentičan konfesionalni identitet i neprekinuti tijek djelovanja na području naše domovine od 16. stoljeća. Prve su zajednice osnivane oko 1540. a prva Sinoda je bila 1550. Reformirana Crkva je bila nazočna u različitim dijelovima Hrvatske, te je tijekom svoje prošlosti prolazila različite nevolje i kušnje od bezbožnika i kumiropoklonika svoga doba. Budući je opstala do današnjih dana trajno je svjedočanstva predane vjere u Gospodina Isusa Krista i pokazatelj kršćanskih - kalvinskih vrijednosti te iskrene i pobožne vjere koja "pomiče brjegove".
Više o Svjetskoj zajednici Reformiranih Crkava možete saznati putem web POVEZNICE.
© Reformator.hr / studeni 2009.
Reformirana Crkva u Češkoj (Českobratarska Cirkev Evangelicka), je u bliskom zajedništvu sa Reformiranom Crkvom u Hrvatskoj, ima oko 120,000 vjernika, koji su organizirani u 260 Crkvenih općina te ustrojeni u 14 seniorata. Jedna je od najvećih organiziranih povijesnih kršćanskih Crkva u Češkoj. To je ujedinjena Crkva vjernika reformirane (helvetske) i evangeličke (augsburške) vjeroispovijedi čije je ujedinjene formalizirano 1918.
Crkva ima dobro razvijenu đakonsku službu organiziranu u 33 centra za socijalnu skrb starih, nemoćnih i mladih. Posjeduje više odmarališta i različiti centara za duhovnu obnovu i edukaciju. Imaju 7 osnovnih i srednjih škola, a teološki fakultet je 
licenciran od Crkve i Univerziteta. Pastoralne i djelatnike za rad u domovima socijalne skrbi obrazuju u sklopu Praškog univerziteta. Crkva ima razvijenu tiskarsku djelatnost, izdaju 7 časopisa, te knjige iz pastoralnog i teološkoga područja.
Tijekom komunističke represije pokradeno je dosta crkvene imovine i zemlje, a mnogi su vjernici bili zlostavljani. Tako su neki kroz sustav komunističke indoktrinacije i pranja mozga izgubili konfesionalni identitet, a veliki se dio iselio na zapada. Ipak je opstala zajednica vjernika koji su predani i vjerni Bogu. Zanimljiv je kuriozitet povijesti da su tijekom tog sustava pastori imali državne plaće, a tako je i danas, u rangu učitelja.
Zajednica svojim radom svjedoči poslanje Kristove Crkve, daje primjer ostalim protestantskim Crkvama kako djelovati i surađivati te graditi zajedništvo među onima koji nasljeduj blizak konfesionalni identitet. Svojim djelovanjem nastoji očuvati tradicionalne vrijednosti, te odgovoriti na zahtjeve modernog vremena.
© Reformator.hr / studeni 2009.
«Community of Protestant Churches in Europe (CPCE) - Leuenberg Church Fellowship» ili Zajednica Protestantskih Crkava Europe (ZAPCE), Leuenburško crkveno zajedništvo je organizacijska asocijacija Protestantski Crkava Europe.
Članice su ove asocijacije tradicionalne europske Protestantske Crkve. Temelj je zajedništva Leuenbergški dokument koji potpisan u ožujku 1973. u istoimenom gradu koji se nalazi nedaleko Baslea od Reformiranih i Evangeličkih Crkava. Tim su dokumentom okončane nesuglasice teološke naravi koje su postojale između tih tradicionalnih europskih Crkava.
Ovim je dokumentom ujednačeno razumijevanje evanđeoskog poslanja i nauka, zajedništvo crkvenih i pastoralnih službi te jedinstvo oko «Stola Gospodnjeg» odnosno sakramenta Večere Gospodnje. U tom su smislu, Reformirana i Evangelička Crkva, otišli najdalje u ekumenskim nastojanjima te imaju puno duhovno zajedništvo. Svoja su nastojanja proširili oko aktivnog djelovanja u društvenoj zajednici te navještaja Radosne vijesti – Evanđelja.
ZAPCE objedinjuje 105 Crkava koje su tradicionalne reformacijske i pred-reformacijske Crkve kao što su Valdeška, Crkva Češke braće, te pet Protestantskih Crkava Južne Amerike koje potječu od vrjemena ranog naseljavanja.
Članica je tog zajedništva i Reformirana kršćanska (kalvinska) Crkva što joj i preko ove organizacije daje potvrdu kulturološkog identiteta te reformiranog nasljeđa. Više možete saznati ako posjetite našu rubriku linkova te se tamo povežete sa stranicom ZAPCE-a.
SVJETSKA ALIJANSA REFORMIRANIH CRKAVA predložila je novi simbol za kršćane reformacije koji nasljeduju reformirani konfesionalni identitet.
Znak se sastoji od četiri djela, a svaki od njih donosi poruke. Prvi je dio znaka posuda ili čaša bez postolja koja simbolizira sakrament Večere Gospodnje. Kroz njega se vjernici utvrđuju u zajedništvu s Bogom i svim vjernicima tj. Crkvom, te se duhovno obnavljaju. Drugi je dio krug koji podsjeća na Kristovu Crkvu u cijelom svijetu, krug u izvedbi nije potpun time se želi poručiti otvorenost za primanje i davanje. On, također, podsjeća na potrebu skrbi za planet na kojemu živimo, te jedinstva i zajedništva kao temelja pravednog društva. Treći je dio ispletena tkanina u obliku križa koja simbolizira snagu, zajedništvo i suradnju kroz povezanost. Neprekinutu Božju vjernost u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Četvrti je dio križ simbol Kristove patnje i pobjede nad grijehom i smrću. Križ je trajan znak svjedočanstva Crkve te poticaj na poslanje i navještaj Isusova nauka u svijetu današnjeg vremena.
Ovaj znak pokazuje temeljne postavke vjere i smjernice za život vjernika, kroz svoja četiri elementa podsjeća i na kanonska evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan) koji su temelj i uporište kršćanskog nauka.
www.reformator.hr
© Copyright
