Vlada Republike Hrvatske nedavno je predstavila program gospodarskog oporavaka u kojemu je predložila promjene te detektirala probleme s kojima se društvo suočava. Ovaj je potez Vlade jasan znak kako se konačno počinju uočavati problemi te da se bolja budućnost ne može graditi na nerealnim percepcijama i umišljajima kako smo nešto što nismo.
Stoga je potrebno dati podršku svima onima koji stvaraju pretpostavke za oporavak i napredak društva u cjelini te svih njezinih građana bez obzira na vjeru, spol, dob ili opredjeljenje. Hrvatska je domovina svih njezinih građana i biti će nam u njoj dobro toliko koliko bude svakom njezinom građaninu dobro. Ipak da bi se došlo do «države blagostanja» potrebno je suočiti se sa našim problemima te ih početi rješavati jedan po jedan.
Već se neko vrijeme u javnosti konačno vode korisne i produktivne rasprave, vezane uz rješenja za izlazak iz krize. Sada je svima jasno kako nas nije toliko pogodila međunarodna financijska kriza koliko je sve što nam se događa posljedica kulminacije onoga što smo sami stvarali. Većina javnosti, a posebno stručnjaci, suglasni su kako je hrvatska kriza primarno strukturalne prirode, odnosno posljedica nedostatka volje i odlučnosti za provođenjem reformi.
Zato se kao opća rješenja navode smanjenje javne potrošnje i fiskalnog opterećenja kako bi se potaknuo rast poslovnog sektora kroz veći neto dohodak i investicije. U tom pogledu, pred državom su bolni izazovi suočavanja sa problemima, a to je obilan i neefikasan javni sektor u koji spadaju razna tijela javne uprave, poduzeća i nekretnine, razni oblici proračunskih potpora, zdravstveni i mirovinski sustav i drugi korisnici državnog proračuna. Uz sve to i mnoge druge probleme, korupcija guta mnoge milijarde kuna svake godine. Treba još dodati da je tržište rada rigidno regulirano kako bi se omogućili slobodan protok radne snage i veća zaposlenost. Vanjski dug će uskoro biti na istoj razini kao bruto domaći proizvod i predstavlja opasnost za buduće generacije.
Dok je većina zemalja pogođenih krizom službeno izašla iz recesije, gdje smo mi? Predviđa se da ćemo izaći iz recesije kroz neko vrijeme. To je sigurno dobar znak. Ipak, izlazak iz recesije znači da bruto domaći proizvod više nije u padu, već ima pozitivan predznak. Pitanje je naravno možemo li biti zadovoljni s bilo kakvom stopom rasta ili želimo stvarati uvjete za ubrzaniji rast.
Rješenja se u javnosti nude već dulje vrijeme i sve se znalo mnogo prije. Razlika je samo u tome kada je tko shvatio kako je krajnje vrijeme da se barem neke nužne mjere hitno poduzmu.
Radikalni operacijski zahvati trebat će slikovito rečeno rezati obujam države. Nakon operacije, država će još trebati ići na dijetu. Premda je javna potrošnja segment bruto domaćeg proizvoda, njezin previsoki udio usporava rast. To je poticaj na zdravi i vitalan način život koji je neophodan za funkcioniranje svakog organizma, pa tako i državnog. To je izazov ekonomske liberalizacije koji je prepoznat i u Hrvatskoj, s rezultatima već iskušan u zemljama koje su pretekle Hrvatsku, a da su imali slične probleme.
Trebamo se i zapitati koliko znanja koja dobivamo tijekom formalnog obrazovanja zaista možemo iskoristiti kao naš ljudski resurs i kapital u radu. Amerikanci znaju cijeniti znanje, znaju i Nijemci i Danci, i ostali razvijeni narodi, a mi? Perspektivni ljudi su često degradirani na tržištu rada jer znaju previše u odnosu na one koji znaju malo, a imaju sigurne pozicije. Na žalost ne živimo u društvu koje dovoljno cijeni nadarenost i inovativna promišljanja, već prosječnost i prilagođavanje zbog preživljavanja i podobnosti u okvirima poluzatvorenog društva. Kao da smo zaboravili kako je vrijeme napretka donijelo društvo znanja i otvorenosti. Društvo znanja uključuje fleksibilni obrazovni sustavi koji je prilagođen praktičnim potrebama slobodnog i konkurentnog gospodarstva, umjesto akademskom sustava koji je svrha sam sebi.
Borba protiv korupcije, zaštita vlasničkih prava, fiskalno rasterećenje gospodarstva, fleksibilnije tržište rada, konkurentan obrazovni sustav i brojne druge reforme su neke od ključnih pretpostavki konkurentnog i dinamičnog gospodarstva, koje se moraju postaviti ne samo zbog rasta već i zbog završetka tranzicije iz etatističkog u tržišni sustav gospodarstva. Nije manje bitno naglasiti definiranje i provođenje strateških razvojnih projekata koji su ključni za stvaranje temelja gospodarskog rasta, kao i strategija industrijskog razvoja. Fondovi Europske unije će dati veliki razvojni doprinos. Ipak propuštanje prilike za članstvo u EU i razvoj administrativnih kapaciteta za privlačenje već rezerviranih bespovratnih sredstava bi zaista bio još jedan primjer opće nezrelost i propuštanje razvojnih prilika.
Pretpostavka svega navedenog je odlučnost za dobro upravljanje, a upravo nam je to nedostajalo. Želja o razvoju počinje kroz zdravo promišljanje slobodnih, otvorenih, etičnih i progresivnih ljudi koji su spremni preuzeti odgovornost za zemlju u kojoj žive. Gospodarski razvoj će odrediti snaga ljudskih resursa i kapitala unutar postojećeg gospodarstva, što zahtijeva znanje i etičnost, odnosno visoku radnu etiku te spremnost i voljnost da se gradi napredno društvo.
Vladin prijedlog oporavaka u pdf formatu možete preuzeti PRITISKOM.
www.reformator.hr
© Copyright
