Sinoda ujedinjenja dviju Alijansi Reformiranih Crkva: Svjetske Alijanse Reformiranih Crkava (SARC) i Reformiranog ekumenskog vijeća (REV) održana je u Grand Rapid, Michigan, SAD, na teološkom fakultetu The Calvin College, od 18.-28. lipnja 2010. Nazočno je bilo više od tisuću delegata nacionalnih Sinoda. Poticaj za Sinodu je bio zapis Svetoga pisma: "Jedinstvo Duha svezom mira!" Ef 4,3.
Delegati su imali rasprave i okrugle stolove o različitim temama: reformirani identitet (teologija i komunikacija), kršćansko jedinstvo i ekumenska nastojanja, pravda u ekonomiji i svijetu, Bogoštovlje i duhovna obnova, formacija vjerskih službenika, dobna jednakost, rad s mladima, misijske aktivnosti te mir i obnova.
Delegati su izabrali nove predstavnike. Predsjedavajući je Jerry Pillay (Prezbiterijanska Crkva Južne Afrike), dopredsjednici su: Lu Yueh Wen (Prezbiterijanska Crkva Tajvan), Yvette Noble Bloomfield (Ujedinjena Crkva Jamajke i Kamnskog otočja), Bas Plaisier (Protestantska Crkva Nizozemske), Helis Barraza Diaz (Prezbiterijanska Crkva Kolumbije), te glavni blagajnik Gottfried Locher (Federacija švicarskih protestantskih Crkava).
SARC povezuje Reformirane Crkve koje nasljeduju konfesionalni identitet izražen u temeljnim vjerovanjima i konfesijama Reformirane Crkve. Ujedinjuje 75 milijuna vjernika diljem svijeta. REV, također, nasljeduje identični konfesionalni identitet i kršćansku tradiciju proizašlu iz europske reformacije 16. stoljeća poznatu kao kalvinizam, povezuje 5 milijuna vjernika u 25 zemalja i 41 nacionalnu Sinodu. Crkve članice su poznate pod sljedećim imenima: Reformirana, Prezbiterijanska, Ujedinjena, Valdeška, Kongregacionalna, te Protestanska Crkva.
Svjetska zajednica Reformirana Crkva sada ujedinjuje 80 milijuna vjernika, i 230 nacionalnih Sinoda Reformiranih Crkava diljem svijeta koje su ustrojene po sinodalno-prezbiterijalnom načelu te nasljeduju reformirani teološki identitet. Središnji ured je i dalje u gradu kalvinske reformacije: Ženevi. Puni je naziv Svjetska zajednica Reformiranih Crkava (SZRC), odnosno World Communion of Reformed Churches (WCRC), Communion mondiale d’Église réformées (CMER), Weltgemeinschaft Reformierter Kirchen (WRK), Comunión Mundial de Iglesias Reformadas (CMIR), dok imena nacionalnih Crkva ostaju nepromijenjena. Broj reformiranih vjernika i Crkvi je daleko veći jer svi nisu pod ovom Sinodom.
Na žalost, državna administracija nije odobrila vize za 71 delegata koji su trebali doći iz; Latinske Amerike, Azije i Afrike, odnosno zemalja koje su osumnjičene za terorističke aktivnosti. Iako su reformirani kršćani segregirani u svojim zemljama, na ovaj način su doživjeli još jedno razočarenje i poniženje od zemlje koja je poznata po velikoj slobodi vjere.
Usvojen je i novi znak za kršćane reformacije koji nasljeduju reformirani konfesionalni identitet.
Znak se sastoji od četiri djela, a svaki od njih nosi poruku. Prvi je dio znaka posuda ili čaša bez postolja koja simbolizira sakrament Večere Gospodnje. Kroz njega se vjernici utvrđuju u zajedništvu s Bogom i svim vjernicima tj. Crkvom, te se duhovno obnavljaju. Drugi je dio krug koji podsjeća na Kristovu Crkvu u cijelom svijetu, krug u izvedbi nije potpun time se želi poručiti otvorenost za primanje i davanje. On, također, podsjeća na potrebu skrbi za planet na kojemu živimo, te jedinstvo i zajedništvo kao temelja pravednog društva. Treći je dio ispletena tkanina u obliku križa koja simbolizira snagu, zajedništvo i suradnju kroz povezanost. Neprekinutu Božju vjernost u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Četvrti je dio križ simbol Kristove patnje i pobjede nad grijehom i smrću. Križ je trajan znak svjedočanstva Crkve te poticaj na poslanje i navještaj Isusova nauka u svijetu današnjeg vremena.
Ovaj znak pokazuje temeljne postavke vjere i smjernice za život vjernika, kroz svoja četiri elementa podsjeća i na kanonska evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan) koji su temelj i uporište kršćanskog nauka.
Ovo je prvi veći korak oko pripremanja punog administrativnog ujedinjena se Evangeličkom Crkvom (augsburške vijeroisovijedi) na svjetskoj razini koji se može očekivati u nadolazećima godinama. Reformirana i Evangelička (luteranska) Crkva puno zajedništvo prakticiraju na mnogim nacionalnim nivoima kroz Leuenberški konkordij po kojemu su ove Crkve u punom eklezijalnom, pastoralnom i sakramentalnom zajedništvu. Evangelička Crkva na svjetskoj razini broji više od 70 milijuna vjernika.
Reformirana Crkva je putem Prezbiterijanske Crkve, koja je jedna od službenih Crkava u Velikoj Britaniji, u zajedništvu s Anglikanskom Crkvom koja broji 80 milijuna vjernika. Episkopalna Crkva kroz 39 Izjava vjere, svoj temeljni doktrinarni dokument, potvrđuje kalvinski nauk. Razlikuje se po većem naglasku na liturgijskom Bogoštovlju i epsikopalnoj strukturi (pastor izabran za biskupa), za razliku od Reformiranih Crkava koje Sinodu smatraju episkopatom i vrhovnim autoritetom. Sinodu čine delegati Crkvenih općina i pastori (svećenici), a Crkvu vodi moderator ili biskup koji se bira na mandat između pastora.
Reformirana kršćanska (kalvinska) Crkva u Hrvatskoj dio je ovog zajedništva, te nasljeduje reformirani konfesionalni identitet i neprekinuti tijek djelovanja na području naše domovine od 16. stoljeća. Prve su zajednice ustrojene 1540. a prva Sinoda je bila 1550. u Lugu. Reformirana Crkva je bila nazočna u različitim dijelovima Hrvatske, te je tijekom svoje prošlosti prolazila kušnje od kumiropoklonika, komunista te početkom devedesetih prošlog stoljeća od terorista i agresora te njihovih simpatizera što se je na žalost nastavilo i poslije domovinskoga rata.
Budući je opstala do današnjih dana trajno je svjedočanstva predane vjere u Gospodina Isusa Krista i pokazatelj kršćanskih - kalvinskih vrijednosti te pobožne vjere koja " brjegove pomiče ".
www.reformator.hr
© Copyright
