U knjizi Postanka 2,24, dan je temelj uspostave bračne zajednice: «Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo». Tu se spominju tri činjenice bez kojih se brak ne može zamisliti: napuštanje roditelja, prianjanje jednog uz drugo i postajanje jednim tijelom.
Dok se ne odvojimo od svojih roditelja, dok ih ne napustimo, brak se ne može razvijati, bez obzira što je djeci teško napustiti svoje roditelje, a i roditeljima je teško pustiti djecu da odu od njih. Kada se djeca odvoje, tada se stvara slobodan prostor za rast ljubavi između supružnika. Jer ne samo žena, već i muškarac, treba napustiti svoje roditelje, i kako žena mora prionuti uz svog muža, tako i muž uza svoju ženu.
Muž i žena su slijepljeni bračnom zajednicom kao dva komadića papira. Ako pokušate odvojiti slijepljeni komadića papira, dolazi do cijepanja oba papira. Tako, ako pokušate odvojiti supružnike koji su prionuli jedan uz drugog, ranit ćete oboje, u slučajevima gdje su djeca, i ona će biti ranjena. Ljubav koja prianja je ljubav koja je odlučila biti vjerna i svoj čitav život dijeliti s istom osobom.
Jedno tijelo
Bogu je draga odanost, vjernosti i zakonitost braka, tako je prihvatljivo i tjelesno sjedinjenje muža i žene. Ipak, postati jednim tijelom nije samo tjelesno sjedinjenje već sjedinjenje i ostalih karakteristika: misli i osjećaja, radosti, patnji, nade, straha te materijalnoga.
Muž i žena nisu samo dvije polovice koje sačinjavaju jednu cjelinu, već su oboje samostalne osobe koje sačinjavaju potpuno novu cjelinu. Muž i žena trebaju biti najbliži jedno drugome, bliži nego prema bilo kome na ovome svijetu, bliži i važniji i od svoje djece. Smisao braka nije samo imanje djece, tj. brak bez djece je također brak u pravom smislu. Djeca su Božji blagoslov braka, ali ne dovode u pitanje zakonitost braka. Brak je nalik na dubok bunar ispunjen čistom pitkom vodom. Može se u njega spuštati vedro do kraja svog života i nikad ga se ne izvlači praznoga. Uvijek se u njemu može naći čiste i svježe vode.
Brak kao šator čuva zajedništvo muža i žene i oni se u njemu trebaju osjećati da ih okružuje mir i ljubav. To je jaka utvrda koja osigurava da eventualni posrtaji i slabljenje osjećaja ne prerastu u jedno stalno stanje. Unutar šatora osjećaj da supružnici postaju jedno tijelo učvršćuje ljubav i omogućuje joj rast. Šator osigurava ljubav i vjernost i čini da ona ustraje. Konačno, u šatoru čin ljubavi ne samo da prima, već i isto daje braku sigurnost. U predavanju supružnici ponovno obnavljaju zavjet vjenčanja. U braku vatru ljubavi treba raspirivati da ne bi došlo do duševne praznine koja će utjecati na tjelesnu vezu.
Neke od zabluda o braku
Mnogi ulaze u brak premladi, neki zbog tjelesne privlačnosti time i nezrelo, a kako godinama tjelesna privlačnost gubi na snazi, tako i njihov brak postaje prazan. Muž traži drugu ženu, a žena drugog muškarca koji će je utješiti bolje nego što je to njen muž uspijevao, i dolazi do nevjerstva.
Ljudi koji ne razumiju kršćanski koncept braka uvjeravaju nas kako zbog braka dolazi do smrti ljubavi te da prava ljubav živi isključivo izvan braka, da je takva ljubav privlačnija, zanimljivija i vrjednija. To je netočno, jer brak nije razlog nestanka ljubavi, već nedostatak ljubavi prouzrokuje smrt veze, a time i braka. Ljubav izvan braka vrlo lako postaje vatra koja na kraju proguta ljubavnike te donese poremećene međuljudske odnose.
Nije ispravna i takva veza kada ljudi misle da se vole, imaju odnose, ali nisu vjenčani. Vjenčanje smatraju samo formalnošću, žive zajedno neko vrijeme, a ako vide da se ne slažu, raziđu se. Najveća je iluzija i zabluda pomisao da tjelesnim odnosom mogu zamijeniti cjelinu bračnog života.
Traganje za Božjom pomoći
Za dobar je brak potreba Božja pomoć, Njemu treba vjerovati, a Bog nam brakom ne želi oduzeti slobodu i osobnost, već pomoći da se u drugoj osobi ispunimo i postanemo cjelovita bića.
Sveto pismo poručuje sljedeće: Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim: Post 2,25. Goli, znači stajati jedan pored drugog bez pretvaranja, pokazati sebe onakvog kakav sam i vidjeti drugog kakav je, bez stida i skrivanja. To je moguće samo u braku, suočiti se jedno s drugim onakvi kakvi jesu, bez stida, i iskreno, te znati jedno drugom praštati. Upravo to međusobno praštanje daje životu s Bogom jedinstveno obilježje. On je uvijek spreman s nama ponovo započeti.
Svi smo rođeni u grijehu i svakodnevno činimo grijehe, ali Krist je umro za nas i svakome je dana prilika za promjenu života. Mnogi, uvidjevši svoje grijehe, misle da za njih nema pomoći, osjećaju se zatvoreni, osjećaju stid zbog počinjenih grijeha prijevara i sigurni su da se nalaze u bezizlaznoj situaciji i da su im sva vrata zatvorena. Bog može uvijek izvana otvoriti vrata, radilo se o jednim ili stotinu vratiju. On nikada ne zaboravlja na nas. Bog često i naše grješke okreće na dobro, On je naše utočite. Ni jedan brak nije bez problema. U svakom braku ima pored dobrih stvari i poteškoća, a često smo puta nezahvalni i nepokorni Kristu. Mada znamo, sve što je naše to je i njegovo. Naša bol, krivica, kazna, smrt sve je to Gospodin preuzeo na sebe. A sve dobro, sve Njegovo, opraštanje mir, radost i svoj život dao je nama. Unatoč tome, često život postaje pravi pakao, jer sebe stavljamo na prvo mjesto, a ne Boga.
Božja milost nema granice. Krist nikada ne napušta svoju Crkvu, čak ako to ona više puta i zasluži. Crkva su vjernici i zato je dobro zapamtiti poruku našega Gospodina: «Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu.» Otk 3,20. Uvijek je spreman oprostiti. On ju je posvetio. On ju je očistio, oprao ju je kao što rob pere gospodareve noge, učinio ju je blistavom, bez ikakve mrlje, nabora, neokaljanu. Nikada neće moći doći do rastave braka između Krista i Crkve, jer je Crkva tijelo Kristovo.
Što se treba znati o braku
Brak u koji se stupa iz ljubavi, a sklopljen je vjenčanjem u Crkvi i blagoslovljen od Boga, je jedino ispravno sklopljen brak za kršćane. U Kristu brak dobiva značenje, savršenstvo, slobodu i radost. U Kristu pobožni nalaze svoj dom i svoje utočište.
U takvom braku, bračni drugovi zajedno doživljavaju radost i poteškoće. Oni su ravnopravni, a ne sluge jedno drugom. Oni su zajedno, u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti, u radosti i tuzi. U svemu sudrugovi dok ih smrt ne rastavi. Znaju jedan o drugom, pomažu i dopunjavaju jedan drugoga.
Međutim, i u takvim brakovima, kao i u svima ima poteškoća koje treba rješavati. Bračni drugovi trebaju znati da sa problemi ne smiju potiskivati, već treba vjerovati Krista i razgovarati o problemima da bi se došlo do odgovora i rješenja. Treba moliti Gospodina da ukaže na propuste, grijehe te moliti da ih vodi kroz život. Vjernici u braku trebaju biti svjesni da s Kristom nisu nikada sami i da ne postoje teškoće u gdje im Krist ne može pomoći.
Bez obzira koliko su u braku, bračni drugovi mogu uvijek naći temu za razgovor. Kada su duže u braku, tada se već i iz pola riječi ili rečenica razumiju. Ovakva ljubav odražava ljubav kojom Gospodin ljubi Crkvu. Kada promatramo ljubav Gospodina Isusa Krista, tada vidimo kako je Bog zamislio život muža i žene. Kada muž i žena žive kako je Bog zapovjedio, njihov se brak pretvara u zrcalo u kome se zrcali Kristova ljubav.
O braku iz vjeroispovijedanja Crkve II. HV XXIX.
"Neoženjeni: Osobe kojima je Bog podario život bez braka tako da su cijelim svojim srcem i dušom čisti i suzdržljivi, a ne izgaraju strašću, neka služe Gospodinu u tome pozivu, dokle god smatraju da mogu opstati u tome daru. Ali, neka se ne uzdižu iznad drugih, nego neka stalno služe Gospodinu u skromnosti i poniznosti: 1 Kor 7,7. Jer su takovi predaniji božanskim stvarima od onih koji su zaokupljeni obiteljskim obvezama. Ako bi taj dar bio uzet, a tjelesne potrebe izraženije, podsjetimo na riječi apostola, "jer je bolje ženiti se nego izgarati od strasti" 1 Kor 7,9.
Brak: Brak je lijek za nesuzdržljivost koji je ustanovio Gospod Bog i izobilno blagoslovio, volja mu je da žena i muškarac čeznu jedno za drugim nerazdvojno, i da žive zajedno u punoj ljubavi i slozi: Mt 19,4. Zato se pozivamo na riječi apostola; "ženidba neka bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana" Heb 13,4. Kao i, "ne griješi ni djevica ako se uda" 1 Kor 7,28.
Kako treba sklapati brakove: Naučavamo da brakove treba sklopiti u strahu Gospodnjemu i ne protiv zakona koji zabranjuju određeno krvno srodstvo kako brak ne bi bio incestiodan. Neka brak bude uz pristanak roditelja ili onih koji ih zamjenjuju, i iznad svega zbog onoga zašto je Gospodin ustanovio brak. Nadalje, supružnici moraju biti sveti i vrlo vjerni, pobožni, puni ljubavi i čistoće. Zato se trebaju čuvati svađa, razdora, požude i preljuba.
Bračni sud: Crkva treba imati zakonite sudove i posvećene suce koji će skrbiti za brak i paziti da ne dođe do nečasnosti i bračne sramote, pred kojima se mogu riješiti bračne nesuglasice.
Odgoj djece: Roditelji djecu trebaju odgajati u strahu Gospodnjem i oni se trebaju skrbiti za svoju djecu prisjećajući se riječi apostola, "Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika" 1 Tim 5,8. Trebali bi svoju djecu poučavati časnim poslovima ili zvanjima da bi se jednoga dana sami uzdržavali. Trebaju ih čuvati lijenosti i u svemu se održati u istinskoj vjeri Gospodnjoj, kako im ne bi nedostajalo pouzdanja ili da zbog prevelike sigurnosti ili prljave pohlepe postanu nepošteni i bezuspješni.
Sigurno je da se djela koja su činili roditelji u istinskoj vjeri po svojoj dužnosti, i dobar način upravljanja svojim domovima, u Božjim očima sveta i dobra djela. Takva djela nisu ništa manja pred Bogom od molitve, posta i davanja milostinje. Jer tako je naučavao apostol Pavao u svojim poslanicama posebno u Timoteju i Titu. Zajedno s njima smatramo da nauke o zabrani ženidbe ili omalovažavanju ili neposredno diskreditiraju brak, kao da nije svet i čist, jesu demonske nauke.
www.reformator.hr
© Copyright
