U Novom zavjetu pojavljuje se imenica oikos, tj. kuća, mjesto stanovanja, boravljenja obitelji (Mt 9,6), mjesto u kojem živi kralj – kraljevski dvori (Mt 11,8), hram, kuća Božja, tj. svetište (Lk 11,51). U proširenom značenju rabi se kod grada kao doma u kojem žive građani (Mt 23,38), te, slikovito, zajednica vjernika u «duhovnoj kući» I. Pt 2,5. Imenica oikos je korijenski povezna s grčkom imenicom ženskog roda oikoumene, odnosno poznati nastanjeni svijet, sav svijet (Mt 24,14), odakle dolazi izraz ekumena, tj. «svijet kao kuća u kojoj žive različiti ukućani».
Ekumena današnjeg vremena ostvaruje se kroz ekumenizam. Ekumenizam je pokret među kršćanima različitih konfesija i denominacija tj. Crkva i zajednica. On se temelji na ideji suradnje i zajedništva pod pretpostavkom ravnopravnosti, prihvaćanja i uvažavanja različitosti među onima koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista kao svog Spasitelja, Otkupitelja i Boga. Temeljni uvijet ekumenizma je priznavanje krštenja, različitih eklezijalnih ustroja te konfesionalnih posebnosti.
Istinska ekumenska nastojanja potiču i promiču mir među kršćanskim Crkvama i zajednicama, te općenito među ljudima. Potiču opće dobro u svim aspektima života društvene zajednice; kako na duhovnoj, tako i na materijalnoj razini.
Kratak povijesni pregled
Crkve reformacije: Reformirana (Prezbiterijanska), Evangelička i Anglikanska (Episkopalna), inicijatori su suvremenog ekumenizma, čiji začetci sežu u polovinu 19. st., točnije 1846. g., kad je osnovana Evanđeoska alijansa u Engleskoj. Nekoliko godina kasnije, 1867. pod vodstvom Philipa Shaffa, osnovana je «američka verzija» iste institucije. Ključna ideja poveznica bila je da različite protestantske skupine, Crkve, zajednice i sekte otpočnu dijalog te stvaraju klimu zajedništva i uzajamnog prihvaćanja.
Ekumenizam dobiva međunarodni karakter 1910.g. na Svjetskoj misijskoj konferenciji u Edinburgu, kako bi 1921. bilo osnovano Međunarodno misijsko vijeće, čiji je cilj poticanje suradnje oko misijskih nastojanja različitih Crkava. Sljedeći značajan događaj koji je ostavio znakovit utjecaj na razvitak ekumenizma zbio se 1925. u Stockholmu, kada je održana Opća kršćanska konferencija o životu i radu, čiji je pokrovitelj bio Nathan Sodelbrom (1866.-1931.), evangelički nadbiskup i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1930. Te prva skupština Svjetskog saveza Crkava 1948. u Amsterdamu. Crkve reformacije, od tih vremena su poticale mir, zajedništvo, duh suradnje i dijaloga među ostalim kršćanima.
Rimokatolička crkva prihvaća ekumenska nastojanja 1960. g., kada je osnovana Kongregacija za promicanje kršćanskog jedinstva. Predstavnici Ortodoksnih i Protestantskih crkava u svojstvu promatrača bili su nazočni na II. Vatikanskom saboru (1962. - '65.) te kod donošenja Dekreta o Ekumenizmu (1966.). Godine 1969. papa Pavao VI. posjetio je sjedište Svjetskog saveza Crkava u Ženevi. Rimokatolička Crkva je stalni promatrač i članica pojedinih odbora Saveza. Papa Ivan Pavao II. 1995. u svojoj enciklici Ut Unum Sint potvrdio je opredjeljenje Crkve na ustrajavanju glede ekumenizma. Godine 1999. postao je prvi papa koji je posjetio ortodoksnu naciju i time otpočeo približavanje i poboljšavanju dobrih odnosa među Crkvama. Evangelici (luterani) i rimokatolici su 1999. potpisali Deklaraciju o doktrini opravdavanja koja je dovela do poboljšavanja odnosa između tih dviju Crkava i pomogla nadvladati nesuglasice koje traju od 16.stoljeća.
Kristov nauk
Bitan dio biblijskog nauka povezan s ekumenom zapisan je u Iv 17. Veliko-svećenička molitva u kojoj Krist se moli Bogu ocu za svoje učenike. U vrlo dramatičnim trenutcima posljednjih sati svoga života, nedugo prije uhićenja, Gospodin moli, zagovara i razgovara, obraća se Ocu na prisan i iskren način. Obznanjuje svoju volju, usmjerava razmišljanja tadašnjih i daje poticaj budućim učenicima. Gospodin je svjestan trenutka, misije i poslanja koje mu je dodijelio Bog Otac: dati život vječni onima koje je Bog odabrao! Pokazati put i otkrivanje vječnog života po vjeri, u Boga i Krista Isusa kao Poslanika, koji posreduje za sve ljude.
U molitvi Gospodin, između ostalog, moli Oca da sačuva sve one koji su odabrani da budu jedno! Teško je progovoriti o jedinstvu, a ne uočiti kako je tijekom kršćanske povijesti bilo više nejedinstva i organizacijskih nesuglasica nego jedinstvenosti u institucionalnom, ali i svakom drugom smislu. Od početaka pa do danas kršćanstvo nije bilo strukturirana Crkva s jedinstvenim središtem, a tijekom povijesti različiti centri su se pojavljivali - Rim je postao najutjecajniji, pored drugih značajnih centara: Jerzualema, Antiohije, Carigrada, a danas i Moskve, zbog Ruske Ortodoksne, i Ženeve kao sjedišta Svjetskog saveza Crkva. Dakle, tijekom povijesti u organizacijskom smislu, Kristova crkva na zemlji nije bila jedinstvena. Zato se postavlja pitanje na kakvo jedinstvo svojih učenika Krist primarno misli?
Ideja jedinstva često puta postaje sinonimom jednoumlja. Zbog toga o ovome treba promisliti. Čini se da jedinstvo koje Gospodin potiče je jedinstvo u različitosti. Vjernici mogu biti različiti po načinu kako se klanjaju Svetomu Trojstvu, po konfesionalnim razlikama koje imaju, ili kakvu organizacionu strukturu preferiraju, te kakav im je pogled na svijet po određenim pitanjima.
Temeljna je poveznica vjera u gospodstvo Krista Isusa koji je Bog u punini i posrednik između čovjeka (čovječanstva) i Svemogućeg Boga Oca, sve to po sili Duha Svetoga. Primjer za to je Sveto Trojstvo. Postoji jedinstvo biti, mišljenja i djelovanja, ali postoji i različitost osoba, načina djelovanja i poslanja. Krist i Stvoritelj jedno su, ali svaki od njih ima svoju osobnost, a Duh Sveti, treća osoba trojstva ujedno, i djelatna je sila Božja. Dakle: "Mi se klanjam jednom Bogu u Trojstvu; Trojstvu u Jedinstvu; nepomiješane Osobe, niti podijeljene Biti. Jer postoji jedna Osoba Oca, druga Sina, treća Duha Svetoga." kako naučava Atanazijsko vjerovanje.
Kršćani tijekom povijesti, a još više u sadašnjosti, nisu bili jedinstveni oko toga tko će biti vidljivi predvodnik, niti gdje će im biti administrativni centar. Prema tome, to očito nije ključno kad govorimo o jedinstvu kako ga vidi Gospodin. Ipak, već od tih ranih dana kršćanstva, istinski Kristovi sljedbenici bili su jedinstveni u temeljenim odrednicama nauka i toga tko je i što je Gospodin. Njihova jedinstvenost bila je prožeta istim vjerovanjem oko toga tko je Put, Istina i Život.
Nauk o ekumenizmu nije cjelovit bez razumijevanja Velikog misijskog poslanja Gospodina Isusa Krista: Mt 28, 18-20. Ono je povezano prenošenjem nauka onima koji ga nisu upoznali. Poslanje polazi od činjenice da je Kristova duhovna vlast i moć suverena, konačna i svemoćna te prožima duhovni i materijalni svijet. Upravo zbog toga što se Kristova premoć očituje nad svim vidljivim i nevidljivim, njegovo poslanje je imperativ njegovim sljedbenicima. Velika misijska zapovijed daje tri smjernice.
Prvo, potiče da se čine učenici među svim narodima, što daje poticaj za evangelizaciju. Kršćanstvo je nadnacionalna i transnacionalna religija. To znači da niti jedna nacija ili narod za sebe ne može tvrditi da ima primat vjere, niti može drugu isključiti iz vjere u Krista, a to se odnosi i na svakog pojedinca.
Gospodin je u svom poslanju uspostavio i sakrament Krštenja, koji predstavlja vidljivi pečat duhovnog jedinstva i zajedništva s Bogom.
Treća smjernica povezana je s odgojem, poučavanjem i izgrađivanjem Kristovih učenika. Ovdje pronalazimo temelje odgoja djece u vjeri, ali i izgradnje odraslih u Kristovom nauku. Cjelovito poučavanje Kristovog nauka upućuje u sve svoje aspekte i na poticanje jedinstva u Duhu po vjeri u Krista Isusa.
Poticaji
Ekumenizam je vizija koju treba provoditi u životu. On počiva na pretpostavci različitosti, bez koje nema ekumenizma. Sramotne povijesne činjenice, kada su se različitosti uništavale, zatirale i zabranjivale, dio su prošlosti, a svijet jednoumlja i isključivosti iza nas je, ili bismo barem tako željeli. U današnjem vremenu težnja za suradnjom, suživotom, prihvaćanjem i razumijevanjem drugih i drugačijih je potreba vremena i temeljem ekumenizma. Oni koji nemaju sposobnost suživota, prihvaćanja i toleriranja drugih i drugačiji, te onih koji imaju različita uvjerenja, vjerovanja i ideje, ne mogu ekumenizam zagovarati, a još manje u životu provoditi.
Ekumenizam je put koji uključuje djelovanje među onima koji vjeruju u suradnju zbog potrebe svjedočenja za Gospodina, a ne zbog želje da se drugog uvjerava u ispravnost vlastitih i pogrešnost njegovih stavova. Oni koji grade Kraljevstvo Božje nastoje ljudima pomoći da dođu do Spasitelja. U tom procesu manje je važno koje se vjeroispovijedanje ispovijeda i koji se obred održava ako je temelj vjerovanja zasnovan na tome da je gospodin Isus – Krist, Bog i Spasitelj.
Ekumenizam podrazumijeva suradnju u cilju usuglašavanja stavova kako bi kršćanski govor i svjedočanstvo bili vjerodostojni. Kako bi se to ostvarilo treba biti tolerantan. Netolerancija, jednoumlje i ekstremizam bilo kojeg oblika (etnički, politički itd.), a posebno vjerskog, ukazuje na nevjeru, intelektualne ograničenosti i zloupotrebu vjere. Zbog toga kroz ekumenska nastojanja valja veličati Boga te vjerodostojno svjedočiti svijetu, posebno onomu koji je u traganju za Istinom. Gospodin u Iv 17, 26 podsjeća da je očitovao Božje ime, tj. Svemogućega. Božje očitovanje se vidi u spoznaji Istine, a Istina oslobađa, potiče, usmjerava, izgrađuje i pomaže da se živi život punine.
Reformirana Crkva je od samih početaka nastojanja bila uključena te je svojim doprinosom davala poticaj i oblikovala ekumenski pokret. Tradicionalne europske protestantske Crkve: Reformirana, Evangelička i Anglikanska najdalje su otišle u ekumenskim nastojanjima te svojim primjerom pokazuju kako se može i treba djelovati na tom području. Reformirana Crkva je sa Anglikanskom povezana kroz temelje teološkoga identiteta i prakse zajedništva posebno na britanskom otočju. Sa Evangeličkom Crkvom je u punom zajedništvu dugi niz stoljeća, a formalno od 1973. Tako su te zajednice u mnogim europskim zemljama ujedinjene, a krovna je organizacija Zajednica Protestantskih Crkva Europe. Jedan je primjera, kojega ističemo, Reformirana – Evangelička Crkva u Češkoj. Još su od početka dvadesetog stoljeća potpuno ujedinjeni vjernici Reformirane i Evangeličke Crkve te su po nazivu i načinu djelovanja zadržane posebnosti obiju zajednica.
Ekumenska povelja (Charta Oecumenica)
Ekumenska povelja (Charta Oecumenica) je dokument koji daje smjernice zajedničke suradnje, razgovora, dijaloga i jedinstva kršćana. Predložila ju je Konferencija europskih crkava (KEK) i Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) 22. travnja 2001. u Strasbourg što joj daje sve-kršćanski značaj. Charta Oecumenica je poticajni i smjerodavni okvir ekumenskog djelovanja, ona nije obvezujuća i nema niti učiteljski niti pravni učinak za one koji ju prihvaćaju.
Od samih je početaka kršćanstvo bilo podijeljeno, u upravi, pravnoj jurisdikciji, centrima poučavanja i misiji, a te podijele traju i danas. Dvije su podjele, zbog svojih dalekosežnih posljedica na teologiju, društvo, a napose kulturu, značajne. Ona u 11.st. tzv. latinske i bizantske Crkve te ona u 16.st. koja je podjela unutar tzv. latinske Crkve. Velika je shizma povezna s primatom, pravnom jurisdikcijom, ovlastima, financijskim interesima, a tek manjim dijelom zbog teoloških nesuglasica. Posljednje je umnogome izraženo tijekom reformacije u 16.st., iako se ekonomski, politički i opće društveni čimbenici ne smiju ispustiti iz vida jer su oni doprinijeli reformaciji.
Na žalost, tijekom prošlosti pseudo su kršćani zlorabili Kristovo ime i blatili Božji ugled ratovima i neprijateljstvima. Moglo bi se reći, više je kršćana izginulo od tzv. subraće nego od onih koji nisu bili predani vjeri u Krista Isusa. Ovo je žalosna i sramotna činjenica koja upozorava i potiče. Upozorava, takove se sramote više nikada ne smiju ponoviti, potiče, vjera se doživljava i proživljava u njenom istinskom i stvarnom značenju, a ne umjetnim oblicima neiskrenog i deklarativnog.
Povelja je podijeljena na tri cjeline u kojima se daju praktične smjernice u obliku obvezivanja na koje se potiču oni koji ju prihvaćaju.
U prvoj se cjelini naglašava univerzalnost tj. katolicitet Kristove crkve. Katolicitet nije uokviren jednom konfesijom ili denominacijom, naime svaki kršćanin koji prihvaća teološke postavke Apostolskog vjerovanja u svojoj biti je katolik, a svaka takva Crkva katolička i apostolska zato što je uspostavljena od Kristovih apostola, te nadilazi okvire jedne nacije ili države. Ovo je potrebno naglasiti jer se termin katolik često zloupotrebljava i pogrješno razumijeva. Jedinstvenost Crkve očituje su u duhovnoj dimenziji koju potiče i gradi Duh Sveti, ali i u izvanjskim aktivnostima koje grade i potiču zajedništvo, snošljivost i mir među ljudima. Temeljna je odrednica težnja za vidljivim jedinstvom koji treba očitovati u priznavanju krštenja, euharistijskom zajedništvu, zajedničkom svjedočenju i služenju.
Druga cjelina potiče na praktične korake zajedništva među kršćanima, daje poticaje vidljivom zajedništvu među kršćanima. Vidljivost toga zajedništva trebala bi se očitovati u zajedničkom navještaju Evanđelja. Europa se sve više sekularizira dok je SAD pretežno materijalistički orijentiran. Sekularizam svojim praktičnim djelovanjem niječe postojanje Boga, a materijalizam ispred Boga stavlja vidljivo i prolazno. Oba svjetonazora potiču nevjeru, budući vječno spuštaju na razinu profanog i prolaznog. Zbog takovog je ozračja potrebno usaglašavanje i jedinstvo djelovanja. Jedinstvo djelovanja očitavalo bi se u zajedničkom djelovanju na različitim projektima naviještanja Radosne vijesti, Evanđelja. Kako bi, uopće, moglo doći do djelovanja potrebno je poticati dijalog i zajedničku molitvu.
Treća je cjelina afirmativna i poticajna. Polazeći od povijesne i trenutne stvarnosti, usmjerava pozornost na činjenicu kršćanske ukorijenjenosti u Europi. Kršćanska se etika temelji na nauku o pozitivnim promjenama, u tom smislu vjernici su pozvani graditi mostove suradnje i međusobnog povezivanja različitih vjerskih i političkih grupacija. U tom procesu nemoguće je mimoići, po genetskom nasljeđu, Božji narod– Izrael. Žalosna je činjenica, tijekom povijesti postojala je netrpeljivost prema Narodu, što je paradoksalno jer je Spasitelj, u tijelu, bio Židov. Zbog toga je potrebno činiti sve kako bi se surađivalo i dijelilo zajedništvo s tim narodom. Poticaj dijaloga usmjeren je i prema Islamu, koji prolazi duhovnu traumu koju je prolazilo kršćanstvo prije više stoljeća, suočavajući se sa militantnim i ekstremističkim članovima u svojim redovima, iznalazeći načine dijaloga s modernim svijetom. Iako Islam drugačije, od kršćanstva, razumije pravdu, slobodu, ravnopravnost, a posebice demokraciju u sklopu društvene zajednice, nastojanje oko dijaloga i usaglašavanja stavova potreban je i značajno. Otvorenost i spremnost na slušanje i razgovar poticaj je kršćanima u susretu s Islamom, ali i s drugim novim religijama i svjetonazorima.
Prijevod Ekumenske povelje koju vam u cijelosti donosimo rad je Odjela za ekumensku teologiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić«. Institut djeluje na Katoličkom bogoslovnom fakulteta Sveučilišta u Zagrebu«. Autor je dr. sc. Jure Zečević, kojemu se i ovim putem zahvaljujemo za prijevoda i dopuštenje za objavu istoga na našim web stranicama.
Prijevod:
Odjel za ekumensku teologiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić«
Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu« - dr. sc. Jure Zečević
Smjernice za rast suradnje među Crkvama u Europi
»Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu«
Kao Konferencija europskih Crkava (KEK) i kao Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) čvrsto smo odlučni u duhu poruke dvaju Europskih ekumenskih skupova u Baselu 1989. i u Grazu 1997., očuvati i dalje razvijati zajedništvo koje je naraslo među nama. Zahvaljujemo našemu Trojedinome Bogu, što On po svome Svetome Duhu vodi naše korake ka sve intenzivnijem zajedništvu.
Mnogostruki oblici ekumenske suradnje već su se potvrdili. Vjerni molitvi Kristovoj »Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu, te svijet uzvjeruje da si me Ti poslao« (Iv 17, 21), ipak ne smijemo ostati pri sadašnjem stanju. Svjesni svoje krivnje i spremni na obraćenje moramo nastojati prevladati podjele koje postoje među nama, da bismo zajednički vjerodostojno naviještali poruku evanđelja među narodima.
Zajednički slušajući Božju riječ u Svetom pismu, i pozvani ispovijedati našu zajedničku vjeru, kao i zajednički djelovati u skladu sa spoznatom istinom želimo dati svjedočanstvo ljubavi i nade za sve ljude.
Na našem europskom kontinentu, između Atlantika i Urala, između Sjevernog pola i Sredozemnog mora, koji je danas više nego ikada prožet pluralnom kulturom, želimo se evanđeljem zauzimati za dostojanstvo ljudske osobe kao Božje slike te kao Crkve zajedno pridonositi pomirenju naroda i kultura.
U tom smislu prihvaćamo ovu Povelju kao zajedničku obvezu na dijalog i suradnju. Ona opisuje temeljne ekumenske zadaće i izvodi iz njih niz smjernica i dužnosti. Ona treba promicati ekumensku kulturu dijaloga i suradnje na svim razinama crkvenoga života i stvoriti obvezujuće mjerilo za to. No ona ipak nema učiteljsko-dogmatski niti crkvenopravno-zakonski značaj. Njena obvezatnost više se sastoji u samozaduženju europskih Crkava i ekumenskih organizacija. One mogu na osnovu ovoga temeljnoga teksta za svoje područje formulirati vlastite dodatke i zajedničke perspektive, koje će se konkretno baviti njihovim posebnim izazovima i dužnostima koje iz toga proizlaze.
I. Vjerujemo u "Jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu"
»Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!« (Ef 4, 3-6)
1. ZAJEDNO POZVANI NA JEDINSTVO U VJERI
Evanđeljem Isusa Krista, kako je posvjedočeno u Svetom pismu i izraženo u ekumenskom Nicejsko-carigradskom vjerovanju (381.), vjerujemo u Trojedinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Budući da tim Vjerovanjem ispovijedamo »jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu«, naša je neizostavna ekumenska zadaća učiniti vidljivim to jedinstvo, koje je uvijek dar Božji.
Vidljivo jedinstvo još uvijek priječe bitne razlike u vjeri. Postoje različita shvaćanja, prvenstveno o Crkvi i njenom jedinstvu, o sakramentima i službama. S time se ne smijemo pomiriti. Isus Krist nam je na križu očitovao svoju ljubav i otajstvo pomirenja; nasljedujući njega želimo činiti sve što nam je moguće, da bi se prevladali problemi i zapreke koje još postoje i dijele Crkve.
OBVEZUJEMO SE
II. Na putu prema vidljivom zajedništvu crkva u Europi
»Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13, 35)
2. ZAJEDNO NAVIJEŠTATI EVANĐELJE
Najvažnija zadaća Crkava u Europi jest zajednički naviještati evanđelje, riječju i djelom, radi spasenja svih ljudi. Naočigled mnogovrsne dezorijentiranosti, otuđenja od kršćanskih vrednota, ali i raznolike potrage za smislom, kršćanke i kršćani su osobito pozvani svjedočiti svoju vjeru. Za to treba pojačanog zalaganja i izmjena iskustava u katehezi i pastoralu u lokalnim zajednicama. Jednako je važno, da sav narod Božji zajedno posreduje evanđelje društvenoj javnosti i ostvaruje socijalnu zauzetost i političku odgovornost.
OBVEZUJEMO SE
3. IĆI USUSRET JEDNI DRUGIMA
U duhu evanđelja moramo zajedno proraditi povijest kršćanskih Crkava, koja je obilježena mnogim dobrim iskustvima, ali i podjelama, neprijateljstvima pa čak i oružanim sukobima. Ljudska krivnja, nedostatak ljubavi te česta zloporaba vjere i Crkava za političke interese teško su naudile vjerodostojnosti kršćanskog svjedočanstva.
Ekumenizam stoga za kršćanke i kršćane počinje obnovom srca i spremnošću za pokajanje i obraćenje. U ekumenskom gibanju pomirenje je već poraslo.
Važno je spoznati duhovne darove različitih kršćanskih tradicija, učiti jedni od drugih i tako omogućiti da jedni druge obogaćujemo. Za daljnji razvoj ekumenizma naročito je potrebno unijeti iskustva i očekivanja mladih i snažno promicati njihovo sudjelovanje.
OBVEZUJEMO SE
4. ZAJEDNIČKI DJELOVATI
Ekumenizam se ostvaruje već u mnogostrukim oblicima zajedničkog djelovanja. Mnoge kršćanke i kršćani iz različitih Crkava žive i djeluju zajednički, kao prijatelji, susjedi, na poslu i u svojim obiteljima. Osobito se mora pomoći interkonfesionalnim brakovima, kako bi supružnici živjeli ekumenizam u svojoj svakodnevici.
Preporučujemo osnivanje i održavanje bilateralnih i multilateralnih ekumenskih tijela za suradnju na mjesnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Na europskoj je razini potrebno jačati suradnju između Konferencije europskih Crkava i Vijeća europskih biskupskih konferencija te održavati daljnje Europske ekumenske skupove.
U slučaju konflikta između Crkava potrebno je inicirati i podupirati korake posredovanja i mira.
OBVEZUJEMO SE
5. ZAJEDNIČKI MOLITI
Ekumenizam živi od toga, da zajednički slušamo Božju riječ i dopustimo Duhu Svetomu djelovati u nama i po nama. Snagom tako primljene milosti postoje danas mnogostruke težnje, da se molitvom i bogoslužjem produbi duhovno zajedništvo između Crkava i moli za vidljivo jedinstvo Crkve Kristove. Osobito bolan znak podjele među mnogim kršćanskim Crkvama jest nepostojanje euharistijskog zajedništva.
U nekim Crkvama postoje rezerve naspram zajedničkih ekumenskih molitvi. No mnoga ekumenska bogoslužja, zajedničke pjesme i molitve, naročito Očenaš, obilježavaju našu kršćansku duhovnost.
OBVEZUJEMO SE
6. NASTAVITI DIJALOGE
Naše u Kristu utemeljeno srodstvo od temeljnog je značaja naspram našim različitim teološkim i etičkim pozicijama. Za razliku od darovane nam i obogaćujuće mnogostrukosti, ipak su suprotnosti u nauku, u etičkim pitanjima i u crkvenopravnim odrednicama vodile i do razdvajanja među Crkvama; često su u tome odlučujuću ulogu imale posebne povijesne okolnosti i različita kulturna obilježja.
Da bi se ekumensko zajedništvo produbilo, bezuvjetno se moraju nastaviti nastojanja oko konsenzusa u vjeri. Bez jedinstva u vjeri nema punog crkvenog zajedništva. Dijalog nema alternative.
OBVEZUJEMO SE
III. Naša zajednička odgovornost u Europi
»Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!« (Mt 5, 9)
7. SUOBLIKOVATI EUROPU
Tijekom stoljeća razvila se Europa religiozno i kulturno pretežno kršćanskih obilježja. U isto je vrijeme, zakazivanjem kršćana u Europi i izvan njenih granica, učinjeno mnogo zla. Priznajemo suodgovornost u toj krivnji i molimo Boga i ljude za oproštenje.
Naša nam vjera pomaže, da učimo iz prošlosti te da se zauzimamo za to da kršćanska vjera i ljubav prema bližnjima izražavaju nadu za moral i etiku, za obrazovanje i kulturu, za politiku i ekonomiju u Europi i u cijelom svijetu.
Crkve promiču ujedinjenje europskog kontinenta. Bez zajedničkih vrednota ne može se postići trajno jedinstvo. Uvjereni smo da duhovna baština kršćanstva predstavlja nadahnjujuću snagu za obogaćenje Europe. Na temelju naše kršćanske vjere zauzimamo se za humanu i socijalnu Europu, u kojoj vrijede ljudska prava i temeljne vrednote mira, pravde, tolerancije, sudjelovanja i solidarnosti. Naglašavamo poštivanje života, vrijednost braka i obitelji, prvenstvo zauzimanja za siromašne, raspoloživost za oprost i u svemu milosrđe.
Kao Crkve i kao međunarodne zajednice moramo sprječavati opasnost da se Europa razvije u integrirani Zapad i dezintegrirani Istok. Treba također paziti i na razliku Sjever-Jug. Istovremeno treba izbjegavati svaki eurocentrizam i jačati odgovornost Europe za cijelo čovječanstvo, osobito za siromašne diljem svijeta.
OBVEZUJEMO SE
8. POMIRIVATI NARODE I KULTURE
Mnogostrukost regionalnih, nacionalnih, kulturnih i religioznih tradicija promatramo kao bogatstvo Europe. S obzirom na brojne sporove zadaća je Crkava, da zajedno služe i pomirenju naroda i kultura. Znamo da je mir među Crkvama isto tako važna pretpostavka za to.
Naša zajednička nastojanja upravljena su na prosudbu i rješavanje političkih i socijalnih pitanja u duhu evanđelja. Jer vrednujemo osobu i dostojanstvo svakoga čovjeka kao slike Božje, zauzimamo se za apsolutnu jednakovrijednost svih ljudi.
Kao Crkve želimo zajednički promicati proces demokratizacije u Europi. Zalažemo se za mirni poredak utemeljen na nenasilnim rješenjima konflikata. Osuđujemo svaki oblik nasilja protiv čovjeka, osobito protiv žena i djece.
Pomirenje podrazumijeva promicanje socijalne pravednosti u i među svim narodima, prije svega premošćivanje razlika između siromašnih i bogatih kao i rješavanje problema nezaposlenosti. Zajednički želimo pridonijeti, da se s migrantima i migranticama, izbjeglicama i azilantima u Europi ophodi na način dostojan čovjeka.
OBVEZUJEMO SE
9. OČUVATI STVORENJE
Vjerujući u ljubav Boga Stvoritelja, spoznajemo sa zahvalnošću dar stvorenja, vrijednost i ljepotu prirode. No, sa strahom gledamo kako se dobra zemlje iskorištavaju, bez obzira na vrijednost koju imaju u sebi, ne vodeći računa o njihovoj iscrpljivosti i o dobru budućih naraštaja.
Želimo se zajedno zauzimati za primjerene životne uvjete svih stvorenja. U odgovornosti pred Bogom moramo zajednički učiniti da se ostvaruju i da se dalje razvijaju kriteriji za ono što ljudi znanstveno i tehnološki mogu, ali etički ne smiju činiti. U svakom slučaju, pred onim što je tehnički ostvarivo, prednost mora imati jedinstveno dostojanstvo svakog čovjeka.
Preporučujemo da se u europskim Crkvama uvede ekumenski dan molitve za zaštitu stvorenja.
OBVEZUJEMO SE
10. Produbljivati zajedništvo sa židovstvom
Jedinstveno zajedništvo povezuje nas sa s narodom Izraela, s kojim je Bog sklopio Savez vječni. U vjeri znamo, da su naše židovske sestre i braća »ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su dari i poziv Božji!« (Rim 11, 28-29). »Njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu i Krist« (Rim 9, 4-5).
Žalimo i osuđujemo sve pojave antisemitizma, sve izljeve mržnje i progone. Za kršćanski antijudaizam molimo Boga za oproštenje i naše židovske sestre i braću za pomirenje.
Neophodno je, u navještaju i podučavanju, u nauku i u životu naših Crkava, posvješćivati duboku povezanost kršćanske vjere sa židovstvom i podupirati kršćansko-židovsku suradnju.
OBVEZUJEMO SE
11. NJEGOVATI ODNOSE S ISLAMOM
Muslimani stoljećima žive u Europi. Oni u nekim europskim zemljama čine jake manjine. Pri tome je bilo i ima mnogo dobrosusjedskih kontakata između muslimana i kršćana, ali i izrazitih suzdržanosti i predrasuda na objema stranama. One počivaju na bolnim iskustvima tijekom povijesti i u najnovijoj prošlosti.
Susrete između kršćana i muslimana kao i kršćansko-islamski dijalog želimo pojačati na svim razinama. Osobito preporučujemo da se međusobno razgovara o vjeri u jednoga Boga i razjašnjava shvaćanje ljudskih prava.
Obvezujemo se
12. SUSRET S DRUGIM RELIGIJAMA I SVJETONAZORIMA
Pluralnost vjerskih i svjetonazorskih uvjerenja i oblika života postala je obilježje europske kulture. Istočne religije i nove religijske zajednice šire se i nailaze na zanimanje mnogih kršćanki i kršćana. Također ima i sve više ljudi, koji odbacuju kršćansku vjeru, odnose se ravnodušno naspram nje ili slijede druge svjetonazore.
Želimo ozbiljno uzeti kritička pitanja koja nam se postavljaju i zajedno nastojati oko pravedne rasprave. Pri tome valja razlikovati s kojim zajednicama trebaju biti traženi dijalozi i susreti, a s kojima, s kršćanskog stajališta, treba biti oprezan.
OBVEZUJEMO SE
+++
Isus Krist, Gospodin jedne Crkve, naša je najveća nada za pomirenje i mir. U njegovo ime želimo nastaviti zajednički put u Europi. Pomogao nam Bog svojim Duhom Svetim.
»A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.« (Rim 15, 13)
+++
Kao predsjedavajući Konferencije europskih Crkava i Vijeća europskih biskupskih konferencija preporučujemo ovu Ekumensku povelju kao temeljni tekst svim Crkvama i Biskupskim konferencijama Europe na prihvaćanje i ostvarivanje prilagođeno svome vlastitome kontekstu.
Ovom preporukom potpisujemo Ekumensku povelju prigodom Europskog ekumenskog susreta na prvu nedjelju nakon zajedničke proslave Uskrsa godine 2001.
Strasbourg, 22. travnja 2001.
Metropolit Jeremie,
Predsjednik Konferencije europskih Crkava
Kardinal Vlk,
Predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija
VIJEĆE EUROPSKIH BISKUPSKIH KONFERENCIJA (CCEE)
Gallusstrasse, 24, CH – 9000 St. Gallen
Tel: +41 71 227 33 74 Fax: +41 71 227 33 75 - ccee@telenet.ch - www.kath.ch/ccee
KONFERENCIJA EUROPSKIH CRKAVA (KEK)
P.O. Box 2100 - 150, route de Ferney CH-1211 Geneva 2
Tel: +41 22 791 62 28 Fax: +41 22 791 62 27 - cec@cec-kek.org - www.cec-kek.org
Prijevod:
Odjel za ekumensku teologiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu« - dr. sc. Jure Zečević
www.reformator.hr
© Copyright
