Božić je blagdan koji podsjeća na rođenje Isusa iz Nazareta. Ima religijsko značenje te usmjerava pozornost kako život ima viši smisao od materijalnoga, a upoznavanje i otkrivanje vjere je poticaj za cijeli život.
Povijesno i zemljopisno okružje
Isus je rođen za vrijeme cara Augusta, on je bio najveći imperator Rima, i vladao od 31.pr.-14.po.Kr. Za vrijeme je njegove uprave republika zamijenjena imperijalnim ustrojem, a vlast je proširio na cijeli Mediteranski svijet te je uspostavio Rimski mir. August: Veličanstveni, je titula koju mu je dodijelio Senat 27. pr.Kr..
Palestina je ime za područje Obećane zemlje. Veliki dio biblijske povijesti, pa tako i povezan sa Isusom, odigrao se na ovom području. Pojam se susreće prvi puta u 5. st. pr.Kr., iako su se granice tijekom povijesti mijenjale područje obuhvaća zemlju koja se nalazi između; Sredozemnog mora, dijelova Libanona i Mrtvog mora te sirijsko-arapske pustinje. Zbog svog zemljopisnog položaja, nalazila se na putovima između Egipta i Mezopotamije, često je bila na meti osvajačkih vojski. Iz arheoloških nalaza može se zaključiti da je bila nastanjena još od prapovijesti; Karmel i Galileja te grad Jerihon. Klima je suptropska: ljeta su suha i vruća, a zime obiluju kišama.
Betlehem je mjestašce u kojemu je Isus rođen. Nalazi se u Judeji desetak km od Jeruzalema. Prema povijesnim izvorima, Justina Mučenika koji je živio u 2. st.po.Kr. Isus je, vjerojatno, rođen u jednoj špilji u blizini sela, ali moguće da je bila i štalica. Imperator Konstantin i njegova majka Helena su 330. po.Kr. na tom su mjestu sagradili crkvu.
Nazaret je mjesto u kojem je Gospodin odrastao poslije povratka iz Egipta, tamo su Josip i Marija pobjegli zbog toga što je Herod pokušao ubiti tek rođenog Isusa. U njemu je boravio sve dok nije počeo javno djelovati. Nalazi se na južnoj granici Galileje 350m nad morem. Nazaret je danas u sastavu države Izrael, a većina pučanstva su kršćani.
Činjenice i osobe
Treba uočiti nekoliko povijesnih činjenica i osoba koji pomažu pri jasnijem razumijevanju božićnih događaja. Božić je kršćanski blagdan koji se, u zapadnom svijetu, slavi 25. prosinca. Taj je datum određen u misijsko-evangelizacijskoj nakani. U pretkršćansko doba tih su se dana odvijali poganski blagdani tj. obožavanje zimskog solsticija. To je vremenski periodi kada sunce dosegne svoju najudaljeniju točku na sjeveru ili jugu. Događa se dva puta godišnje, ljetni oko 21. lipnja, te zimi oko 22. prosinca. Misionari su mislili kako bi proslava Kristovog rođenja u dane, kada su poganski narodi imali blagdane, pomogla približavanju vjeri u Krista, što se i dogodilo.
Godinu je Isusova rođenja teško utvrditi. Naše računanje vremena počinje od «nulte godine» kada je «rođen» Isus. Kasnijim i točnijim revizijama utvrđeno je da se to nije moglo dogoditi prije 4.g.pr.Kr. Herod Veliki je umro 4.pr.Kr., to znamo sa sigurnošću, ako se tome pridoda bijeg u Egipat vjerojatnija godina rođenja je 6. ili 7.pr.Kr..
Zapisi spominju različite osobe koji su imale učešće u prvim danima Isusova rođenja. Magi (mudraci) došli su se pokloniti tek rođenom židovskom kralju. Najvjerojatnije midijsko pleme koje je obavljalo svećeničku službu, a kasnije su tako prozvani svi istočnjački proricatelji. Nekolicina se njih došla pokloniti tek rođenom djetetu za koje su vjerovali da je posebno. Bavili su se astronomijom, i na nebu uočili konstelaciju zvijezda koja je bila viđena nedugo prije Kristova rođenja. Njena je pojava bila znak, a putanja putokaz ka tek rođenom djetetu.
Herodi su bili dinastija židovskih vladara. Herod Veliki, je bio kralj od 37.-4.pr.Kr. bez stvarne političke moći jer je bio podčinjen Rimu. Bio je vojni namjesnik Galileje i Celesirije, a 37.pr.Kr. je imenovan za pod-kralja. Kombinacijom dobrog političara, okrutnim i nasilnim metodama upravljanja uspio je obnoviti kraljevstvo koje je po veličini bilo kao Davidovo.
Marija, Isusova majka, je bila mlada djevojka. O njenom životu pronalazimo malo bilješki, što nam govori o tomu kako joj evanđelisti i sveti spisi ne pridaju veliku pozornost. Znamo da je živjela u Nazaretu i bila zaručena za Josipa. Jednom je prilikom dobila posjetu i navještenje radosne vijesti, a prenositelj poruke je bio anđeo Gabrijel. Poruka je bila kratka i jasna: djevojka će začeti nadnaravno, a dijete koje treba roditi je posebno. Kršćani je smatraju; Bogorodicom, jer je rodila Gospodina Isusa Krista; uzorom vjere, primjer pobožnosti i nasljedovanja Božjeg poziva. Njena subordiniranost i nasljedovanje Isusa pokazuje kako je u njemu vidjela Spasitelja. Isusovo je začeće nadnaravni i izvanredan događaj povijesti započeto od Duha Svetoga.
Josip je bio zakoniti, ali ne stvarni, otac Isusa te je pored Marije bio skrbnik i odgojitelj. Bio je stolarskoga zanimanja i siromašnog imovinskog stanja. U ranim zapisima Isusova života se često spominje, ali kasnije ne, to navodi na zaključak da je možda umro prije Isusova odrastanja.
Zapisi rođenja: Matej i Luka
Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: Mt 1,18-2,23 i Lk 2,1-40. Zapisi pomažu pri rekonstrukciji jasne i cjelovite slike Kristova utjelovljenja.
Evanđelista Matej je bio jedan od dvanaest učenika: apostol. Po zanimanju je bio carinik: sakupljač poreza te je imao dva imena, Matej Levi. Rodom je bio iz Galileje, Evanđelje je pisao tridesetak godina nakon Kristova uskrsnuća. Djelovao je na području Palestine, a nakon migracije se ne zna gdje je otišao. Pretpostavlja se da je poginuo mučeničkom smrću.
Matej opisuje rođenje i prve dane Isusova života u prvom i drugom poglavlju. Ističe nekoliko događaja povezanih sa događajem; Josipu se, koji je bio zaručen za Mariju, ukazao u snu Anđeo Gabrijel te mu poručio da njegova zaručnica, za koju je saznao da je trudna, nije učinila išta amoralno, jer je dijete začeto nadnaravno. Dobio je poruku o posebnosti djeteta i da će njegova misija biti izbavljenje ljudi od njihovih grijeha. Tu je objavu anđeo potvrdio navodima Prvog zavjeta, knjige proroka Izajia 7p. Josip je Mariju prihvatio za suprugu, a dijete za zakonitog sina.
Za vrijeme boravka u Judeji, dok su bili u Betlehemu, u posjetu je tek rođenom djetetu došlo izaslanstvo sa istoka. Prvo su otišli do kralja Heroda jer su mislili da se u njegovoj kući rodio nasljednik tj. kralj. Ta je vijest uznemirila Heroda jer je dolazak Mesije značilo prijetnju političkoj vlasti. Nakon vijećanje, sa tumačima svetih spisa, dobio je odgovor. Temeljem proroštva proroka Miheja (Mih 5,1), koji je živio sedam stoljeća prije Isusova rođenja, Mesija je trebao biti rođen u Betlehemu. Ova je činjenica uznemirila Heroda koji se nadao da će mudraci dojaviti točno mjesto gdje se nalazi te o kojemu se djetetu radi. Sljedeći putanju zvijezde došli su do Betlehema, pronašli dijete i njegove roditelje. Darovali ga; zlatom, tamjanom i smirnom, odatle pretpostavka da ih je bilo troje. Budući su primili naputak, u snu, da se ne vraćaju Herodu drugim su se putem vratili u zemlju.
Josipu se javio anđeo Gospodnji, također u snu, i naredio da krene u Egipat jer je kralj naumio pronaći i ubiti dijete. Tamo je trebao ostati sa djetetom i majkom, iz sigurnosnih razloga. Kralj je naredio smaknuće dječaka od dvije godine na niže u potrazi za Isusom. Iz Egipta su se vratili nakon smrti Heroda, a budući je u Judeji vladao Arhelaj, njegov sin, Obitelj je otišla u Galileju, grad Nazaret. Tamo će Isus provesti veći dio života sve do stupanja u službu.
Evanđelista Luka je bio rodom iz Antiohije u Siriji. U to vrijeme vrlo značajno kršćansko središte iz kojega je apostol Pavao započinjao svoja misijska putovanja. Po zanimanju je bio liječnik, obraćenik na kršćanstvo grčke pozadine. Bio je suputnik apostola Pavla na misijskim putovanjima, o čemu svjedoče Djela apostolska. Evanđelje je, nakon sustavnog istraživanja, posvetio prijatelju Teofilu obraćeniku na kršćanstvo i vjerojatno meceni njegova istraživanja. Za razliku od Mateja, koji se obraća kršćanima židovske pozadine, Luka na umu ima kršćane grčke pozadine. Zbog toga svoje evanđelja obrađuje, a materijal slaže na njima razumljiviji način. Evanđelja je napisao oko 70.po.Kr., a prema predaji je umro mučeničkom smrću u kasnim godinama života.
Luka skreće pozornost na događaje koji su prethodili rođenju. U prvom poglavlju ističe navještaja dva rođenja; Ivana i Isusa. Oba navještaja imaju elemente nadnaravnog jer je navjestitelj bio anđeo Gabrijel. Zapis oslikava ljude koji su; začuđeni, u nevjerici i sumnjičavi nakon objava koje su primili. Luka, također, uočava rodbinsku povezanost između majke Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa kao i činjenicu da je Elizabeta, nakon posjete, prepoznala da je dijete koje nosi Marija posebno. Na to se nadovezuje Marijin hvalospjev kojim ona izražava štovanje, veličanje, zahvalnost i podređenost Bogu: Lk 1,39-55.
Zapis se rođenja nešto razlikuje od prvog, ne iznosi iste događaje i naglašava druge. Vjerojatno je smješta vremenski malo ranije. Činjenica da je Obitelj pobjegla u Egipat što je vidljivo u Mateja navodi na zaključak da Luka opisuje događaje koji su se dogodili prije posjete mudraca sa Istoka. Matej ističe činjenicu da su Isusa posjetili ljudi sa visokog položaja, Luka naglašava posjetu pastira. Njihova posjeta, običnih ljudi, centralan je događaj zapisa: Lk 2,8-20. Pastiri su, čuvajući svoje stado, tijekom noći imali posjetu anđela koji im je donio radosnu vijest o rođenju Spasitelja. Anđeoski je zbor potvrđujući tu poruku potaknuo pastire da krenu u posjetu tek rođenog djeteta. Kada su došli do Marije i Josipa, pokloniše se tek rođenom djetetu te ispričali o susretu koji su svjedočili.
Pored navoda o prepoznavanju, priznavanju i poklanjanju običnih ljudi, Luka navodi da su dvije pobožne osobe u Isusu prepoznali Mesiju kad je obitelj došla u Hram. Šimun je bio pravedan, bogobojazan te očekivao dolazak Pomazanika. Na njemu je bio i Duh Sveti što je trebalo svjedočiti o posvećenom čovjeku: Lk 2,25-27. Tijekom boravka u Hramu, u koji je došao pod nadahnućem Božjim u djetetu je prepoznao Spasitelja i Svjetlo Božje. Tu je bila i proročica Ana: Lk 2,36-38. Poodmakle dobi, udovica koja je postom i molitvama u Hramu služila Bogu. Vidjevši dijete počela je hvaliti Boga i drugima govoriti o njemu. Luka ističe da su Marija i Josip slijedili tradiciju židovske religije, te nisu bili svjesni značaja njihova djeteta.
Evanđelisti; Matej i Luka opisuju Isusovo rođenje kao važan događaj. Imaju zajedničke elemente, ali svaki od njih donosi detalje te ističe specifične događaje. To potvrđuje kako se nisu dogovarali oko toga da napišu «dobru priču», nego iznesu svjedočanstvo temeljeno na usmenoj predaji. Treba uzeti u obzir da su zapisi nastali decenijima, više od pola stoljeća, nakon što su se stvarno zbili, vjerojatno su tada stvarni sudionici preminuli, a događaj se usmeno prenosio kršćanskoj zajednici. Obojica su istraživali događaj i imali namjeru napraviti zapis koji će svjedočiti i poučiti naraštaje vjernika koje će doći.
Može se zaključiti; iako su pisali svoje zapise drugačijem auditoriju, nakana je bila svjedočiti o posebnosti Gospodina Isusa Krista, te skrenuti pozornost kako su obični ljudi, pobožni ali i osobe sa visokih položaja prepoznali posebnost u djetetu.
Razlozi Isusova rođenja
Božji je narod čekao osloboditelja i otkupitelja, koji je trebao doći izbaviti ih sužanjstva. Oni su mislili na političku slobodu i oslobađanje od jarma strane, rimske, uprave i vlasti.
Bog je ponudio rješenje za iskupljenje i odgovor na probleme, ali ne na način kako su očekivali, jer je problem bio u srcu, a ne u politici. Zbog toga je Krist došao na neuobičajen način, mimo tradicije i očekivanja, bez fanfara, i ponudio poruku koja je bila teško prihvatljiva sunarodnjacima. Njegove poruke o Kraljevstvu koje je u srcu, a ne u granicama nisu spremno dočekane, sve je postalo teže kada Isus nije htio postati politički vođa.
Krist se utjelovio da bi prenio Evanđelje: Radosnu vijest, Blagovijest: Bog voli sve ljude i nudi spasenje po vjeri, vječni život kao posljedicu vjere u Boga. Kada osoba primi poziv Božji i povjeruje ona je nanovo rođena i započinje proces duhovne obnove. Duhovno obnovljena osoba u miru je s Bogom, ima mir u srcu, blagoslov u životu, a to dovodi do punine života.
Krist se utjelovio u osobi Nazarećanina zbog toga da bi pokazao kako su; siromašni i bogati, neobrazovani i učeni, nemoćni i moćni, žene i muškarci od Boga prihvaćeni, djecom Božjom prozvani, ako vjeruju da je Gospodin Isus; Krist, Spasitelj, Otkupitelj svih ljudi i Gospodin Bog!
Smisao Kristova utjelovljenja za danas
Od samih početak pa do današnjih dana ljudi su tragali za smislom i svrhom života. Različiti pravci u filozofiji i religije pojavljivali su se u potrazi za odgovorima na temeljna pitanja života.
Kršćanstvo nudi odgovor na vječnu potragu i usmjerava pozornost na Isusa. Njegovim je rođenjem čovječanstvo dobilo drugačiji tijek duhovnog razvoja, na pozornici ljudske misli pojavio se nauk iznjedren iz židovstva. Isus nije bio filozof ni politički vođa nego učitelj vjere i Božji poslanik; za kršćane utjelovljeni Bog.
Vjera nudi poticaj za promišljanje, duhovnost i smjer za život. Potiče da promišljamo kako pored vidljivog i materijalnog postoji više koje pomaže ispuniti i dati svrhu životu. Usmjerava na Boga; Stvoritelja svega, Inicijatora života, Kreatora materijalnog svijeta i čovjeka.
Zbog toga je izvorni smisao Božića aktualan i danas: dok živimo i obavljamo obaveze života možemo rasti u spoznaji, duhovnosti i višem smislu života, to pomaže u savladavanju svakidašnjih izazova, jer vječni Bog postaje dijete ne bi li bio središte ljudskog srca!
Tko je Gospodin Isusu Kristu prema nauku Reformirane Crkve: II HV, XI
Krist je istinski Bog
Vjerujemo i naučavamo da je Sin Božji, naš Gospodin Isus Krist, od vječnosti predodređen i postavljen od Oca da bude Spasitelj svijeta. Također vjerujemo kako se rodio ne samo onda kada se utjelovio od Djevice Marije, i ne samo prije postanka svijeta, već od Oca prije sve vječnosti, na neizreciv način.
Prorok Mihej u svojoj knjizi poručuje, "Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" Mih 5,1. Ivan je u evanđelju rekao, "U početku bijaše Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog" Iv 1,1. Zato što se tiče Sinovljevog božanstva, on je jednak i istobitan s Ocem, istinski Bog: Fil 2,11. Ne samo po imenu ili po usvajanju ili nekom zaslugom, nego u biti i naravi kao što je apostol Ivan poučavao, "On je Istinit, Bog i vječni život" 1 Iv 5,20. Pavao također piše, "Govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silinom riječi…" Heb 1,2-3. Gospodin je o sebi u Evanđelju rekao: "A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet." Iv 17,5. Na drugom je mestu u Evanđelju napisano: "Stoga su još više nastojali da ga ubiju, jer je Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući sebe s Bogom" Iv 5,18.
Krist je pravi čovjek u stvarnom tijelu
Vjerujemo i naučavamo da je vječni Sin, vječnoga Boga postao Sinom čovječjim, iz Abrahamovog i Davidovog sjemena bez čovjekovog učešća, djevičanski je začet Duhom Svetim i rođen od Djevice Marije kao što nam je evanđeoska povijest pozorno objasnila: Mt 1. Pavao je naučavao: "Nije na sebe uzeo anđeosku narav, nego sjeme Abrahamovo." Apostol Ivan je napisao da svatko tko ne vjeruje da je Isus Krist došao u tijelu, nije od Boga Stoga Tijelo Kristovo nije bilo niti prividno, niti doneseno s neba.
Kristova razumna duša
Naš Gospodin Isus Krist nije imao dušu bez osjećaja i razuma, niti je imao tijelo bez duše, kao što je nego je imao dušu s razumom i tijelo sa svim osjećajima po kome je u vrijeme trpljenja osjećao stvarnu tjelesnu bol kao što je i sam svjedočivši rekao: "Žalosna je duša moja do smrti" Mt 26,38 te "sad mi je duša duboko potresena" Iv 12,27.
Kristova dvojaka narav
Priznajemo dvije naravi ili biti Kristove, božansku i ljudsku u jednome i istome Isusu Kristu našemu Gospodinu: Heb 2. Tvrdimo da su te dvije naravi povezane i sjedinjene na takav način da nisu utopljene jedno u drugo, nego su sjedinjene ili združene u jednoj osobine, na takav način da osobine njihove naravi nisu zakinute već su vječne.
Ne dva, nego jedan Krist
Stoga ne štujemo dva, nego jednoga Krista Gospodina; jednoga istinskoga Boga i čovjeka. Po pitanju njegove božanske naravi on je istobitan s Ocem, u pogledu njegove ljudske naravi on je isto bitan s nam ljudima, u svemu sličan nama, osim u grijehu: Heb 4,15.
Božanska Kristova narav nije trpjela i ljudska narav nije sveprisutna
Stoga ne naučavamo da je Kristova božanska narav trpjela ili da je Krist po svojoj ljudskoj naravi još uvijek prisutan u svijetu i svugdje. Niti mislimo ili naučavamo kako je Kristovo Tijelo prestalo biti istinsko tijelo nakon Njegovog Uzašašća, ili da je postalo božansko na takav način da je odložio svojstva tijela i duše, te se u cijelosti preobrazio u božansku narav i tako postao samo jedne biti.
Naš je Gospodin istinski trpio
Vjerujemo kako je naš Gospodin Isus Krist istinski trpio i umro za nas u tijelu kao što je i Apostol naučavao: 1 Pt 4,1. Prihvaćamo i vjerujemo da je proslavljeni Gospodin bio razapet za nas kao što je i Pavao pisao: 1 Kor 2,8.
Prijenos svojstava
Pobožno i s poštovanjem prihvaćamo i primjenjujemo prijenos svojstava koje je izvedeno iz Svetoga pisma, što je uporabljivano od starina u pojašnjavanju i pomirenju naizgled proturječnih odjeljaka.
Krist je uistinu uskrsnuo iz mrtvih
Vjerujemo i naučavamo da je isti Isus Krist, naš Gospodin, u svome istinskome tijelu u kojemu je bio raspet i pokopan, ponovno ustao iz mrtvih. Nije neko drugo tijelo uskrslo već ono koje je bilo pokopano, ili duh bio uzet umjesto tijela, već je sačuvano njegovo istinsko tijelo. Njegovi su učenici ugledavši ga mislili kako su vidjeli Njegov duh, On im je pokazao svoje ruke i stopala koje su imale na sebi ožiljke čavala i rana, te rekao; "Pogledajte moje ruke i moje noge, ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam" Lk 24,39.
Krist je uistinu uzašao na nebesa
Vjerujemo da je naš Gospodin Isus Krist u svome tijelu uzašao iznad svih vidljivih nebesa u najuzvišenije nebo, što je, prebivalište Božje i prebivalište svetih, te je s desne strane Boga Oca. Premda ono označava naše jednako učešće u slavi i veličanstvu, ono je određeno mjesto o kojemu Gospodin kaže u Evanđeljima, "Idem da vam pripravim mjesto!" Iv 14,2. Apostol Petar, također poručuje: "Onoga koga nebo treba da pridrži do vremena sveopće obnove" Dj 3,21. S neba će se taj isti Krist vratiti da sudi svijetu u vrijeme kada će zloba biti na vrhuncu u svijetu i kada će Antikrist, iskvarivši istinsku vjeru ispuniti sve praznovjerjem i bezboštvom, te okrutno proganjati crkvu krvoprolićem i paljenjem: Dn 11. Krist će doći po svoje i po svome dolasku uništiti Antikrista, te suditi žive i mrtve: Dj 17,31. Jer će mrtvi uskrsnuti: l Sol 4,14ss. Svi će se živući toga dana, koji je nepoznat svom stvorenju, promijeniti "u treptaju oka" i svi će vjerni biti uzdignuti ususret s Kristom u zrak, kako bi ušli s njim u blagoslovljeno prebivalište u vječnosti: Mk 13,32. 1 Kor 15,51. No, nevjerni bezbožnici biti će bačeni zajedno s đavolom u pakao i vječno će gorjeti i nikada neće moći biti izbavljeni od muka: Mt 25,46.
Plodovi Kristove smrti i uskrsnuća
Snagom svoje patnje i smrti i svim djelima koje je učinio i podnio za naše dobro dolaskom u tijelo, Gospodin je izmirio sve vjerne s nebeskim Ocem, dao je zadovoljštinu za grijehe, razoružao je smrt, nadjačao osudu i pakao, uskrsnućem od mrtvih donio i obnovio život i besmrtnost. Jer on je naša pravednost, život i uskrsnuće, jednom riječju, punina i savršenstvo svih vjernih, spasenje i dostatnost. Jer je apostol poučio; "Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu" Kol 1-2.
Isus je Krist jedini Spasitelj svijeta i istinski iščekivani Mesija
Vjerujemo i naučavamo da je Isus Krist, naš Gospodin, jedinstven i vječni Spasitelj čovječanstva, tako i cijeloga svijeta, u kome su spašeni vjerom svi prije dolaska Zakona, oni pod Zakonom i pod evanđeljem, kao što će mnogi i biti spašeni na kraju vremena. Sam je Gospodin u Evanđeljima poučio; "Tko u ovčinjak ne ulazi navrata, već se uspinje na drugome mjestu, on je lopov i razbojnik … ja sam vrata ovcama" Iv 10,1.7. Isto Evanđelje na drugom mjestu veli; "Abraham, otac vaš, treptio je od radosti u želji da vidi moj Dan." Iv 8,56. Apostol Petar također poučava,"Spasenja nema ni po jednom drugom jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spast. " "Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.". "Uostalom, mi vjerujemo da smo spašeni, jednako kao i oni, milošću Gospodina Isusa.": Dj 4,12. 10,43. 15,11. Apostol Pavao poučava; "su svi jeli isto duhovno jelo; da su svi pili isto duhovno piće. Pili su, naime iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist" 1 Kor 10,3-4. Tako čitamo što Ivan poučava; "da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života" Otk 13,8. Ivan Krstitelj je svjedočio o Kristu: "Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta!" Iv 1,29. Zato otvoreno naučavamo i propovijedamo da je Isus Krist jedini Izbavitelj i Spasitelj svijeta, Kralj i Veliki svećenik, Istinit i iščekivani Mesija, svet i blagoslovljen; koga su Zakon i Proroci navijestili da ga je Bog od vječnosti odredio i poslao k nama te ne trebamo tražiti nikoga drugoga.
Sada nam svima preostaje jedino da Isusu Kristu damo svu slavu, vjerujemo u Njega, samo u Njemu nađemo odmora odbacujući svu drugu pomoć. Koji god traže spasenje izvan Krista, ispali su iz milosti Božje, učinili su sebi Krista ništavnim i uzaludnim: Gal 5,4.
Ukratko, iskrena srca vjerujemo i otvorenih usta ispovijedamo sve što je rečeno u Svetome pismu o tajni utjelovljenja našega Gospodina Isusa Krista i sve što je sročeno u vjerovanjima i uredbama prvih četiri sinodalnih koncila održanih u: Niceji, Carigradu, Efezu i Kalcedonu; zajedno s vjerovanjem blaženog Atanazija i sličnih vjeroispovijedanja, te odbacujemo sve što je suprotno ovima.
www.reformator.hr
© Copyright
